«...i oglasi ljudima Hadždž - dolazit će ti pješke i na kamilama iznurenim; dolazit će ti iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo Ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite i siromaha ubogog! Zatim neka sa sebe prljavštinu uklone, neka svoje zavjete ispune i neka oko Hrama drevnog obilaze.» (El-Hadž, 27-29)

Prenosi se da je Ali ibn El-Muvekaf, koji je obavio hadždž šezdeset puta, rekao: „Kada sam nakon toga boravio u Mesdžidul-haramu razmišljao sam o svom stanju i svojim brojnim hodočašćima svetim mjestima, a da uopće nisam znao da li mi je i jedan hadždž primljen ili ne. S takvim mislima sam zaspao i usnio san u kojem sam čuo glas koji mi govori:  „O ibn Muvakife, da li ti svojoj kući pozivaš u goste ikoga drugog osim onoga koga voliš i ko ti je drag.“ Tada sam se probudio i smirio. Sve mi je bilo jasno.“