Sine moj! Ovo je pismo od tvoje sirote majke. Stid me je što pišem, nakon
nesigurnosti i dugog čekanja uzela sam pero nekoliko puta, ali su mi suze
smetale. Nekoliko su mi puta prestale suze, ali mi srce nije dopustilo.
O, sine moj! Nakon dugo vremena vidim da si porastao, postao zreo i lijepo
usklađuješ stvari. Imam jedno pravo, da barem pročitaš ovo pismo, a kasnije, ako
želiš, pocijepaj ga kao što si učinio s mojim srcem.
O, sine moj! Prije 25 godina za mene je bio jedan veoma radostan dan kad mi je
doktorica rekla da sam u drugom stanju. Majke dobro znaju značaj ovih riječi, to
je mješavina sreće i radosti s početkom uznemiravanja i mnogih promjena u
organizmu. Poslije ovoga, držala sam te 9 mjeseci u svom stomaku, ustajala sam s
teškoćom, spavala sam s teškoćom, hranila sam se i disala s teškoćom i pored
toga, ništa mi nije umanjivalo ljubav prema tebi. Naprotiv, iz dana u dan ona se
sve više povećavala i jedva sam čekala da te vidim.
Nosila sam te, sine moj, uz poteškoću za poteškoćom, bol za bolom, radovala sam
se tvojim pokretima (u stomaku), radovala sam se povećanju tvoje tjelesne
tježine koja za mene nije bila teška. To su bile duge muke, a kasnije dolazi ona
noć kad nisam ni oka sklopila. Imala sam toliko veliki bol da to nijedno pero ne
može zapisati, a niti jezik opisati.
Nekoliko puta sam se suočila oči u oči sa smrću, a onda si se pojavio ti, tvoj
plač se miješao s mojom radošću i odstranio bol i rane.
Sine moj! Godine su prolazile, a ja sam te držala u naručju, kupala sam te
svojim rukama, spavao si u mom naručju, dojila sam te svojim mlijekom, ostajala
sam bez sna samo da bi ti spavao, umorno sam te po cijeli dan držala, samo da bi
ti bio radostan, da bih radosno gledala tvoj osmijeh, nestrpljivo sam čekala da
ti od mene nešto zatražiš, pa da ti to svim srcem dam, a to je za mene bio
vrhunac zadovoljstva. Prolazili su dani i noći, a ja sam nastavila u ovom
stanju, sretna dojilja, vrijedna služavka i gladna, sve dok nisi porastao i
postao momak. Na tebi se pokazaše prvi znaci zrelosti, a ja sam tražila na sve
strane da tebi nađem lijepu nevjestu.
Dođe svadbeni dan, a meni se odvojilo srce, potekle su mi suze radosti za tvoj
novi život, kao i za rastanak s tobom. Prošli su teški dani i vidim da nisi više
onaj koga poznajem, negirao si me i zaboravio moje pravo. Prolaze dani, a ja te
ne viđam, ne čujem tvoj glas. Zamrzio si osobu koja se prema tebi lijepo
ponašala.
O, sine moj! Tražim samo malo. Imaj me u vidu, barem u ravni sa svojim
drugovima, stavi i mene na listu svojih mjesečnih obaveza, da bih te samo malo
vidjela.
Sine moj! Oslabila sam, umorile su me patnje, a i bolest me je snašla, s
teškoćom ustajem, krećem se s teškoćom i opet moje srce sije ljubav prema tebi.
Ako te neko jednog dana bude poštovao, bio bi mu zahvalan čitavog života, a
tvoja majka toliko ti je dobra učinila, a ti se ne osvrćeš na nju, ponašala se
lijepo prema tebi, a ti je ne nagrađuješ. Bila je godinama tvoja služavka, a ti
zaboravio sve, dokle je stigla tvoja velikoumnost!
Sine moj! Kad god čujem nešto lijepo o tebi radujem se i ja, jer si moj rod, ali
čudim se kakav sam grijeh učinila što me ne posjećuješ i ne želiš da me očima
vidiš. Da li sam ti ikada uskratila pravo prema meni?! Stavi me u najmanju ruku
u položaj jedne obične služavke i daj joj njenu zaslugu. Pokaži malo blagosti
prema meni, daj mi moju nagradu i ponašaj se lijepo prema meni, jer Allah voli
one koji se dobro ponašaju.
O, sine moj! Želim da te vidim, ne želim ništa više od toga. Dopusti da vidim
oblik lica tvog!
O, sine moj! Srce mi plače, a suze same teku. Ti nastavljaš svoj život, a ljudi
pričaju o tvom dobrom moralu i uvažavanju prema njima.
O, sine moj! Zar nije došlo vrijeme da se tvoje srce smiluje jednoj starici koja
je prepatila i koju želja za tobom ubi od čekanja. Razorio si njena osjećanja,
razljutio si njeno srce u toj mjeri da su joj se i suze osušile na očima.
Ne žalim se i ne molim se protiv tebe, ne pokazujem svoju ljutnju. Ukoliko moja
dova prijeđe oblake i stigne do vrata neba, stići će te moja kletva, a nad tobom
i tvojom porodicom slit će se nesreća.
Ne, neću to učiniti, ti i dalje ostaješ duša moja, sreća i proljeće
mog života.
Uvjeri se, sine moj. Kosa počinje da ti bijeli, proći će godine i ti ćeš
ostarjeti, a nagrada je prema radu. Napisat ćeš pismo sinu svom sa suzama u
očima, kao što ja tebi pišem. I znaj da kod Allaha sakupljaju se žalbe.
O, sine moj! Boj se Allaha zbog svoje majke, zaustavi joj suze, obraduj je u
njenoj nesreći, a zatim, ako želiš, pocijepaj njeno pismo. I znaj, ko čini
dobro, sebi ga čini, a ko se loše ponaša, sebi štetu nanosi.