Prenosi se od Allahovog poslanika Muhammeda a.s. da je rekao Uzvišeni Allah dž.š.:

 

" Između Mene i džina i ljudi događa se nešto krupno. Ja ih stvaram, a obožava se neko mimo Mene, opskrbu im dajem, a drugom se zahvaljuje. Moje dobro se spušta ljudima, a njihovo zlo se podiže Meni.

Ukazujem im ljubav preko Svojih blagodati, iako sam Ja potpuno neovisan od njih, a oni činjenjem grijeha pokazuju mržnju prema Meni, a od Mene najviše ovise.

Moji robovi se teškim grijesima bore protiv mene, a Ja ih u posteljama čuvam.

Ko krene prema Meni, Ja ga dočekam izdaleka, a ko se okrene od Mene,

Ja ga pozovem izbliza. Ko nešto radi Mene ostavi, Ja ga darujem boljim od onoga što je ostavio.

Oni koji Me se zikrom sjećaju, Meni su blizu. Onima koji zahvaljuju, Ja ću dati još više. Onima koji su pokorni, Ja ću dati posebne počasti. One koji su mi neposlušni, neću obeshrabriti u pogledu Svoje milosti.

Ako mi se pokaju, pa Ja sam njihov voljeni. Ja zaista volim one koji se često i mnogo kaju i koji se često čiste. A ako mi se ne pokaju, pa Ja sam njihov liječnik. Iskušam ih kušnjama kako bi ih očistio od mahana.                                            

Ko Mi dadne prednost nad drugima, I ja njemu dadnem prednost nad drugima.

Dobro djelo vrjednujem od deset do sedam stotina puta, pa i mnogo više.

A loše djelo pišem samo kao jedno učinjeno. Ako se za njega pokaje i od Mene zatraži oprost, Ja mu oprostim. 

Moja milost je veća od Moje srdžbe. Moja blagost je veća od srdžbe, a Moj oprost je veći od Moje kazne. Ja sam milostiviji Svome robu nego majka svome djetetu.

Kad god mi dođeš, primit ću te. Ako Mi dođeš noću, prihvatam te.

Ako mi dođeš danju, opet te primam. Ako Mi se primakneš koliko pedalj,

Ja se tebi primaknem koliko rukohvat. Ako ti ideš običnim hodom, Ja žurim prema tebi.

O, čovječe, zar ću te stvoriti a da ti ne osiguram potrebno, zar ću te uvesti u Kuću, a da te ne počastim. Ne brini se za ono što ti je osigurano. Dovoljno ti je neznanja da se oslanjaš na ono što ti je u rukama, a ne na ono što je kod mene.

O, čovječe, grijeh koji prouzrokuje poniznost prema Meni, draži mi je od pokornosti koja će te učiniti uobraženim i oholim. Draži Mi je jecaj griješnika dok me doziva da mu oprostim od slavljenja umišljenog.

Kad bi Mi došao sa grijesima kolika je cijela Zemlja, a potom Me sreo ne pripisujući meni druga, Ja bih ti došao sa oprostom kolika je Zemlja.

Kad bi tvoji grijesi napunili nebesa, a potom od Mene oprost zatražio, Ja bih ti oprostio. Ima li iko milostiviji i plemenitiji od Mene“?