PREGLED OBREDA HADŽA
 

1. Definicija hadža
 

Jezičko značenje:
Riječ hadž znači cilj, svrha, namjera (ar. kasd).
Terminološko značenje:
Hadž je namjera i putovanje u Mekku s ciljem obavljanja određenih obreda, u određeno vrijeme i pod određenim uslovima.
 

2. Status hadža
 

Islamski učenjaci su složni da je obavezan jedanput obaviti hadž, svako ko je u mogućnosti, kao i da je to jedan od temelja (ar. ruknova) islama. Uzvišeni kaže:
"Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti; a onaj koji neće da vjeruje – pa, zaista, Allah nije ovisan ni o kome." (Prijevod značenja Kur'ana, Alu 'Imran: 97).
A Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Islam se temelji na pet stvari: svjedočenju da nema Boga osim Allaha i da je Muhamed Allahov Poslanik, obavljanju namaza, davanju zekata, postu mjeseca ramazana i obavljaju hadža." (muttefekun alejhi).
Na oprosnom hadžu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "O ljudi, Allah vam je propisao obavljanje hadža pa ga obavljajte." (hadis bilježi Muslim).
 

3. Vrijednost hadža i mudrost njegovog propisivanja
 

Mnogi ajeti i hadisi govore o vrijednosti hadža, od kojih su riječi Uzvišenog: "I oglasi ljudima hadž!” – dolaziće ti pješke i na kamilama iznurenim; dolaziće iz mjesta dalekih, da bi koristi imali i da bi u određene dane, prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Hadž: 27, 28).
U obavljanju hadža muslimani imaju mnoge dunjalučke i ahiretske koristi. Na jednom mjestu se obavlja više ibadeta, kao što je: obilazak oko Ka'be (ar. tavaf), hodanje između Safe i Merve(ar. s'aj), boravak na Arefatu, Mini i Muzdelifi, bacanje kamenčića na džemretima, noćivanje na Mini, klanje kurbana, brijanje glave, često spominjanje Allaha (ar. zikr) priželjkivanja Njegovog oprosta i zadovoljstva. Zbog toga je hadž jedan od najvećih uzroka kojim se brišu grijesi i ulazi u Džennet.
Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: "Ko obavi hadž ne čineći pri tome grijehe i prijestupe, vratiće se čist od grijeha kao na dan kada ga je majka rodila." (El-Buhari i Muslim).
On, također, prenosi od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: "Umra do umre briše ono što je između njih od grijeha, a za ispravan i primljen hadž nema druge nagrade osim osim dženneta." Hadis bilježi Et-Tirmizi i kaže za njega da je hasen-sahih (dobar i ispravan).
Od koristi hadža je i to što se muslimani iz svih krajeva sastaju na jednom mjestu, koje je ujedno najdraže mjesto Allahu, subhanehu we te'ala, na zemlji, upoznavajući se i potpomažući se u dobročinstvu i bogobojaznosti čime jačaju svoj osjećaj pripadnosti istoj zajednici.. Na tom mjestu oni su svi jednaki, rade iste obrede i Allaha spominju, i te stvari ih upućuju na jedinstvo u vjerovanju, ibadetima, cilju i sredstvima kojima se taj cilj postiže.

Tu se jedni s drugima upoznaju, zbližavaju i raspituju o međusobnom stanju čime se obistinjuju riječi Uzvišenog Allaha kada kaže: "O ljudi, Mi vas od jednog čovjeka i jedne žene stvaramo i na narode i plemena vas dijelimo da biste se upoznali. Najugledniji kod Allaha je onaj koji ga se najviše boji, Allah, uistinu, sve zna i nije Mu skriveno ništa." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Hudžurat: 13).
 

4. Uslovi (ar. šartovi) obaveznosti hadža
 

Islamski učenjaci su složni da treba ispuniti pet šartova da bi hadž postao obavezan, a to su: islam, razum, punoljetnost, sloboda i mogućnost. S tim što se za ženu uslovljava još jedan šart, a to je da sa njom putuje neko od najbliže rodbine (ar. mahrem), shodno hadisu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se kaže: "Nije dozvoljeno ženi koja vjeruje u Allaha i Sudnji dan putovati jedan dan, a da sa njom nije mahrem." (muttefekun alejhi).
Učenjaci su ove šartove podijelili u tri grupe:
Prva grupa su šartovi od kojih zavisi ispravnost hadža, a to su islam i razum, što znači da hadž ne obavlja nevjernik, niti umno poremećena osoba, niti bi bio ispravan ako bi ga obavili.
Druga grupa su šartovi kojima hadž postaje obavezan i punopravan, a to su punoljetnost i sloboda, što nije uslov ispravnosti hadža, jer ukoliko bi maloljetnik ili rob obavili hadž njihov hadž bi bio ispravan s tim što ostaju dužni obaviti hadž islama kada maloljetni postane punoljetan, odnosno kada rob postane slobodan.
Treća grupa u kojoj imamo jedan šart od kojeg zavisi samo obaveznost obavljanja hadža, a to je mogućnost, jer ukoliko bi neko obavio hadž a nije bio u mogućnosti, njegov hadž bi bio ispravan i punopravan.
 

Propis obavljanja hadža za drugog (ar. bedel)

Onaj ko umre, a nije bio u mogućnosti da za života obavi hadž sa njega ta dužnost spada nakon smrti, u čemu nema razilaženja među učenjacima. Međutim, postavlja se pitanje šta ako je bio u mogućnosti da ga obavi?Ispravno je da ta dužnost ostaje i nakon smrti, pa su stoga nasljednici dužni da izdvoje dio imetka kako bi za preminulog obavili hadž, bez obzira da li im to on oporučio ili ne, jer to ostaje obaveza kao što je slučaj i sa dugom. Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kome se kaže da se neka žena zavjetovala da će obaviti hadž, međutim, smrt ju je spriječila u tome, pa je njen brat došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao ga o tome. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ga upita: "Ukoliko bi tvojoj sestri ostao dug, da li bi ga vratio?" "Naravno", odgovori mu čovjek, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Allahov dug je najpreči da se vrati." (hadis bilježi En-Nesai)
 

Da li može obaviti hadž za drugoga onaj koji nije obavio hadž za sebe?
 

Ispravno je da ne može obaviti hadž za drugoga sve dok ga ne obavi za sebe, shodno hadisu u kojem se prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo čovjeka kako nijeti hadž i govori: "Odazivam Ti se za Šubrumu." "Ko je Šubrume?" - upita ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a on mu odgovori da je to njegov brat, ili je rekao da mu je rođak, pa ga Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: "A jesi li obavio hadž za sebe?" "Ne." - odgovori čovjek, pa mu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Obavi hadž za sebe, a zatim za Šubrumu." (hadis bilježi Ahmed, Ebu Davud, Ibn Madže i El-Bejheki koji za njega kaže da je vjerodostojan (ar. sahih))
 

Dozvoljeno je, također, obaviti hadž za staru i iznemoglu osobu koja nije u mogućnosti da ga sama obavi. Dokaz tome je hadis kojeg prenosi El-Fadl ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, a u kojem se kaže da je neka žena iz plemena Has'am, na oprosnom hadžu, rekla Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem: "Allahov Poslaniče, kada je propisan hadž kao obaveza moj otac je već bio oronuli starac i ne može sam da se drži na jahalici, pa mogu li ja za njega da obavim hadž?" "Naravno." - odgovori joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. (muttefekun alejhi).
 

Da li je dozvoljeno odgađati obavljanje hadža ili ne?

Po najprihvatljivijem mišljenju većine učenjaka, obavezno je odmah po sticanju mogućnosti obaviti dužnost hadža, nakon što se ispune uslovi za to. Dokaz tome je općenitost ajeta u kojem Uzvišeni Allah kaže: "Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj koji je u mogućnosti..." (Prijevod značenja Kur'ana, Alu 'Imran: 97), i ajeta: "Hadž i umru radi Allaha izvršavajte!" (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 196). Ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kome Poslanik, sallallahu 'alejhi we sellem, kaže: "Požurite sa obavljanjem hadža, jer niko od vas ne zna šta ga sutra čeka." (hadis bilježe Ebu Davud, Ahmed i El-Hakim koji kaže za ovaj hadis da je vjerodostojan (ar. sahih))
 

5. Temelji (ar. ruknovi) hadža
 

Hadž se temelji na četiri stvari a to su:
1. Ihram  2. Boravak na Arefat   3. Tavafu-l-ifade  4. S'aj između Safe i Merve
Prvi temelj: Ihram
1. Definicija ihrama:
To je odluka (ar. nijjet) kojom se ulazi u obrede hadža.
2. Mikat
Imamo dvije vrste mikata, vremenske i prostorne (mjesne). Vremenski mikat su dani u kojima se obavlja hadž, kao što Uzvišeni kaže: "Hadž je u određenim mjesecima..." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 197), a ti mjeseci su ševval, zu-l-k'ade i zu-l-hidže.
Što se tiče mjesnih mikata to su granice preko kojih hadžija ne smije preći na putu za Mekku, osim pod ihramom. Tih mikata ima pet, a oni su:
- Zu-l-hulejfa, mikat stanovnika Medine. Od Mekke je udaljen 336 km.
- El-Džuhfa, naselje udaljeno 10 km od Crvenog mora, a od Mekke 180 km. Mikat je stanovnicima Egipta, Šama, Tunisa i ostalim zemaljama sjeverne Afrike. Međutim, sada hadžije ulaze u obrede hadža (ar. ihram) iz mjesta Rabig koje se nalazi u blizini.
- Jelemlem, mjesto koje sada nosi naziv Es-Sa'dijje. To je jedno od brda u oblasti Tehame, a udaljeno je od Mekke 27 km. To je mikat stanovnicima Jemena, Indonezije, Indije i Kine.
- Karnu-l-menazil, mjesto koje sada nosi naziv Es-Sejlu-l-Kebir, a udaljeno je od Mekke 72 km. To je mikat stanovnicima Nedžda i Taifa.
- Zatu 'irk, mjesto koje sada nosi naziv Ed-Daribe, a od Mekke je udaljeno 72 km. To je mikat stanovnika Iraka, Irana i ostalih istočnih zemalja.
Ovi mikati su granice koje onaj koji obavlja hadž ili 'umru ne smije preći osim pod ihramom.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je objasnio ljudima koja su to mjesta, kao što stoji u hadisu kojeg prenosi Ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, u kome se kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je odredio stanovnicima Medine Zu-l-Hulejfu za mikat, stanovnicima Šama El-Džuhfu, stanovnicima Nedžda Karnu-l-menazil, a stanovnicima Jemena Jelemlem. To su njihovi mikati i mikati onih koji dođu u njih, a nisu od njih, sa nijetom obavljanja hadža i 'umre. Onaj koji stanuje iza tih mjesta obavljaće obrede iz mjesta u kojem živi. Stanovnici Mekke obavljaju ih iz Mekke." (muttefekun alejhi).
Muslim biježi hadis od Džabira, radijallahu anhu, u kome se kaže: "... a stanovnicima Iraka je odredio Zatu 'irk..."Onaj koji ne prolazi kroz mjesto u kome se nalazi mikat, zanijetiće hadž sa mjesta koje je na istoj udaljenosti kao i njegov mikat, kao što je slučaj sa putnikom u avionu koji nijeti kada se približi jednom od mikata. Takvom nije dozvoljeno da odgađa nijet kako bi to učinio na aerodromu u Džidi, kao što rade neke hadžije, jer Džida nije mikat osim za njene stanovnike, i za onoga koji nijeti da obavi hadž ili 'umru iz nje. Zato ko zanijeti u Džidi, a nije od njenih stanovnika, izostavio je jedan od vadžiba, a to je ihram na mikatu, pa je obavezan da se iskupi zbog toga.
Onaj ko namjerno pređe mikat bez ihrama obavezan je da se vrati i zanijeti sa mikata. Ukoliko to ne učini i zanijeti poslije mikata obavezan je da se iskupi za taj propust, tj. obavezan je zaklati ovcu ili da učestvuje u klanju krave ili deve kao jedan od sedmorice, a meso treba podijeliti siromasima u Mekki, s tim da njemu nije dozvoljeno da išta od toga mesa pojede.
 

Način na koji se nijeti hadž
 

Mustehab je okupati se prije ihrama, uklonuti dlake sa stidnih mjesta i ispod pazuha i namirisati se. Muškarac oblači dva komada čistog i bijelog platna (ar. rida' i izar), s tim što će prije toga skinuti sa sebe svu šivenu odjeću odjeću.
Po najispravnijem mišljenju nema posebnog namaza prilikom ihrama, ali ukoliko se vrijeme oblačenja ihrama poklopi sa jednim od namaza može se zanijetiti poslije namaza, zbog toga što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo sa ihramom nakon namaza. Potom se nijeti vrsta hadža koja će se obavljati, a to su: temettu', kiran i iIfrad.
- Temettu'
Prilikom obavljanja ove vrste hadža, hadžija će zanijetiti i obaviti 'umru u mjesecima hadža, a hadž će zanijetiti poslije kada nastupe dani hadža.
- Kiran
Kod ove vrste hadža, hadžija će zanijetiti hadž i 'umru zajedno, ili će zanijetiti samo 'umru ali će hadž zanijetiti prije nego počne sa 'umranskim tavafom, kako bi sa takvim nijetom obavio tavaf i s'aj.
- Ifrad
Pri obavljanju ove vrste hadža, hadžija će na mikatu zanijetiti samo hadž, s tim što će ostati pod ihramom sve dok ne završi sa obredima hadža, a oni koji obavljaju temetu' i kiran dužni su zaklati kurban, ukoliko nisu od stanovnika mekkanskog Harema.
Postoji razilaženje oko toga koja je od ove tri vrste najbolja. Veći broj učenjaka smatra da je to temetu'.
Nakon što se zanijeti jedna od ove tri vrste hadža počinje se sa telbijom koja glasi:
"LEBBEJKE-LLAHUMME LEBBEJK, LEBBEJKE LA ŠERIKE LEKE LEBBEJK, INNE-L-HAMDE VE NI'METE LEKE VE-L-MULK, LA ŠERIKE LEKE."
Prijevod:
"Odazvam Ti se Allahu moj, odazivam. Odazivam Ti se, Ti nemaš sudruga, odazivam Ti se. Zahvala, blagodat i vlast pripadaju Tebi, Ti nemaš sudruga."
Telbiju treba što više izgovarati, a muškarcima je pohvalno da prilikom toga što više podižu svoje glasove.
 

4. Stvari koje su zabranjene osobi u ihramima
 

Stvari koje su zabranjene osobi u ihramima ima devet:
- Uklanjanje dlaka, bilo kako i sa bilo kojeg dijela tijela, shodno riječima Uzvišenog: "... a glave svoje, dok kurbani ne stignu do mjesta svoga, ne brijte..." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 196).
 

- Rezanje nokata, jer se time postiže udobnost, kao što je slučaj i sa uklanjanjem dlaka, osim ukoliko je osoba primorana, kao što je slučaj sa brijanjem glave.
- Pokrivanje glave, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio onome ko obavlja hadž (ar. muhrim) da oblači turban, a rekao je za čovjeka kojeg je na hadžu zgazila njegova deva: "Nemojte mu zamotavati glavu, jer će na Sudnjem danu biti proživljen učeći telbiju." (hadis bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn 'Abbasa, radijallahu anhuma, a Ibn Omer, radijallahu anhuma, bi govorio: "Ihram kod čovjeka je glava, a kod žene lice." Bilježi ga El-Bejheki sa dobrim senedom)
- Oblačenje šivene odjeće i obuće (košulja, hlača, donjeg veša, čarapa, cipela, mestvi i sl.), što važi samo za muškarce. Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan šta da obuče muhrim, pa je rekao: "Neka ne oblači košulju, turban, burnus, hlače, niti odjeću koja je namirisana šafranom i zaferanom, neka ne oblači mestve, osim ukoliko ne nađe nanule (papuče), onda neka ih podreže do ispod članaka." (hadis bilježe El-Buhari i Muslim)
- Miris, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio čovjeku da opere (odstrani) sa sebe miris, kao što stoji u hadisu kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Safvana ibn Ja'la ibn Umejje. Također je rekao za čovjeka kojeg je zgazila jahalica: "Nemojte ga mirisati..." (hadis bilježe El-Buhari i Muslim od Ibn 'Abbasa, radijallahu anhuma)
Zbog toga nije dozvoljeno muhrimu da se namiriše nakon što obuče ihrame i zanijeti hadž.
- Ubijanje divljači, shodno riječima Uzvišenog: "O vjernici, ne ubijajte divljač dok obavljate obrede hadža!" (Prijevod značenja Kur'ana, El-Maide: 95). Isto tako zabranjeno je loviti divljač, pa makar je i ne ubili ili ranili, jer kaže Uzvišeni: "... a zabranjuje vam se da na kopnu lovite dok obrade hadža obavljate." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Maide: 95).
- Sklapanje braka. Zabranjeno je muhrimu da sklapa brak, bez obzira da li se radilo o njemu ili drugima, bez obzira bio on staratelj ili posrednik. Osman, radijallahu anhu, prenosi hadis od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u kojem se kaže: "Muhrim se ne vjenčava niti vjenčava druge, niti prosi djevojku." (bilježi ga Muslim)
- Spolno općenje. Uzvišeni kaže: "... onom ko se obaveže da će u njima hadž obavljati nema snošaja sa ženama..." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 197).
Ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, kaže da se riječ "refes" u ajetu odnosi na spolno općenje, navodeći dokaz za to riječi Uzvišenog: "Dozvoljava vam se da se u noćima dok traje post sastajete sa svojim ženama..." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 187), gdje riječ refes također dolazi u istom značenju.
- Poljubac, dodir, pogled i sl. sa strašću, jer to vodi ka spolnom općenju pa je stoga i zabranjeno.
Sve ovo važi i za ženu, s tim što se u nekim stvarima razlikuje od čovjeka. Ihram žene je u njenom licu, pa nije dozvoljeno da obuče nikab, burke'u i sl., niti joj je dozvoljeno da obuče rukavice. Ibn Omer, radijallahu anhuma, prenosi hadis u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Neka žena ne stavlja nikab na lice, niti onlači rukavice na ruke." (El-Buhari)
Ibn Omer, u hadisu kojeg bilježi El-Bejheki sa dobrim lancem prenosilaca, kaže: "Ihram žene je u njenom licu." Aiša, radijallahu 'anha, kaže: "Dok smo, kao muhrimi, bile sa Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pokraj nas bi nailazili ljudi na svojim jahalicama, pa kada bi došli blizu nas mi bi smo prebacivale pokrivače sa glava preko lica, a kada bi nas prošli mi smo ponovo otkrivale lica." (bilježe ga Ebu Davud, Ibn Madže i Ahmed sa dobrim lancem prenosilaca (ar. senedom))
Također joj je, kao i čovjeku, zabranjeno uklanjanje dlaka sa tijela, skraćivanje nokata, ubijanje divljači i ostalo mimo oblačenja šivene odjeće i mestvi i pokrivanja glave.
 

Drugi temelj: Boravak na Arefatu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: "Hadž je Arefat." (bilježe ga Ahmed i ostali). Arefat je visoravan 22 km jugoistočno od El-Mesdžidi-l-Harama. Ukupna površina Arefata je 10,4 km2 i čitava visoravan se nalazi van granica harema, a smatra se jednim od mešaira.
 

Postoje predaje prema kojima je Arefat dobio ime po tome što su se tu upoznali Adem i Hava (od arapskog arefe: znati, upoznati). Drugi kažu da je Arefat dobio ime po tome što ljudi na njemu priznaju svoje grijehe (od arapskog i`terefe: priznati).
Na ovom mjestu se skupe sve hadžije, i to devetog zulhidžeta. Tu klanjaju podne i ikindiju sastavljeno i skraćeno provodeći čitav dan u dovama i zikru .
 

Treći temelj: Tavafu-l-ifada.
 

Uzvišeni kaže: "... i neka oko Hrama drevnog obilaze." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Hadž: 29).

Četvrti temelj: S'aj.
 

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Obavljajte s'aj, jer vam je Allah propisao da ga obavljate." (prenose ga Ahmed i El-Bejheki)
 

6. Vadžibi (dužnosti i obaveze) hadža
 

1. Ihram (nijet) sa mikata.
2. Boravak na Arefatu do zalaska Sunca, za onoga koji je boravio na njemu preko dana.
3. Boravak na Muzdelifi.
4. Noćenje na Mini u danima Bajrama (ejjamu-t-tešrik) je sunnet u hanefijskom mezhebu a vadžib u ostalim mezhebima (islamskim pravnim školama).
5. Bacanje kamenčića. 6. Brijanje ili skraćivanje kose. 7. Oprosni tavaf.
 

7. Opis hadža
 

- Sunet je onome ko želi obaviti hadž da se prije nijeta okupa i namiriše, a zatim da obuče odjeću ihrama koja se sastoji od dva komada bijelog i čistog platna (ar. izar i rida'), dok žena oblači normalnu odjeću ispod koje se neće pojavljivati njeni ukrasi.
- Zatim će, kada dođe na mikat, klanjati obavezni namaz ukoliko se zatekne u vrijeme nekog od namaza ili će klanjati dva rekata sa nijetom nafile poslije uzimanja abdesta, a ne sa nijetom posebnog namaza za ihram, jer nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da se klanja nafila povodom toga.
- Nakon što završi za namazom zanijetiće ulazak u obrede hadža. Ukoliko bude obavljao temetu' reći će:
"LEBBEJKELLAHUMME 'UMRETEN."
"Odazivam ti se, Allahu, 'umru čineći."
Onaj koji bude obavljao ifrad će reći:
"LEBBEJKELLAHUMME HADŽEN."
"Odazivam ti se, Allahu, hadž čineći."
A onaj koji bude obavljao kiran, reći će:
DŽEN FI 'UMRETIN."
"Odazivam ti se, Allahu, čineći hadžd i 'umru."
Poželjno je da čovjek povisi glas prilikom izgovaranja nijeta i da što više izgovara telbiju, dok žena treba da snizi svoj glas pri tome.
Telbija glasi:

“Lebbejkellahumme lebbejk, lebbejke la šerike leke lebbejk, inne-l-hamde ve-n-ni’amete leke ve-l-mulk la šerike lek.”
- Kada dođe u Mekku obaviće tavaf tako što će početi od Crnog kamena (ar. Hadžeru-l-esved), s tim da će mu lijeva strana biti okrenuta prema Ka'bi. Nakon toga će poljubiti Hadžeru-l-esved ili će ga dotaknuti desnom rukom, a ako ne bude u mogućnosti onda će samo rukom pokazati prema njemu i donijeti tekbir (Allahu ekber), a zatim reći:
 

"ALLHUMME IMANEN BIKE, VE TASDIKAN BI KITABIKE, VE VEFAEN BI 'AHDIKE, VETTIBA'AN LI SUNNETI NEBIJJIKE, SALLALLAHU ALEJHI VE SELLEM."
"Allahu moj, s vjerom u Tebe i Tvoju Knjigu, ispunjavajući zavjet Tebi dat, slijedeći sunnet Tvoga poslanika, sallallahu alejhi ve sellem."
Zatim će tavafiti sedam krugova, a kada bude prolazio pored jemenskog ugla (ar. ruknu-l-jemani) dotaknut će ga desnom rukom, bez ljubljenja.
Sunnet je, za čovjeka koji obavlja tavafu kudum (tavaf po dolasku u Mekku), prva tri kruga ići ubrzanim i kratkim koracima (ar. reml), a ostala četiri normalnim hodom. Sunnet je, također, otkriti desno rame tako što ćemo gornji dio ihrama podvući ispod desnog ramena, a prebaciti preko lijevog. Ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi, su otkrilivali desno rame prilikom tavafa, a prva tri kruga su išli ubrzanim i kratkim koracima."
Sunnet je otkriti desno rame samo dok se obavlja tavaf.
Dok bude tavafio, hadžija će učiti ono što hoće od dova, skrušena srca i sa strahopoštovanjem, a dok bude prolazio između jemenskog ugla i crnog kamena učit će: "RABBENA ATINA FI-D-DUNJA HASENETEN WE FI-L-AHIRETI HASENETEN VEKINA 'AZABE-N-NAR."
„Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovom i na onom svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!" (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 201)
Nema osnove učiti posebnu dovu za svaki krug tavafa, jer nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je tako postupao.
U toku obreda hadža postoje tri vrste tavafa, a to su: tavafu-l-ifada, tavafu-l-kudum i tavafu-l-veda'.
Prvi tavaf je temelj (rukn) u obredima hadža, drugi je sunnet, a treći je, po najprihvatljivijem mišljenu, vadžib.
- Nakon što hadžija završi sa tavafom klanjat će dva rekata iza Mekami-Ibrahima, pa makar bio i udaljen od njega. Na prvom rekatu će, pored El-Fatihe, učiti i suru El-Kafirun, a na drugom suru El-Ihlas, s tim što je sunnet ne oduljivati sa ova dva rekata.
- Zatim će se uputiti da obavi s'aj između Safe i Merve. Proći će između njih sedam puta, tako da će početi s'aj na Safi, a završiće ga na Mervi. Sunnet je prije nego dođe na Safu proučiti ajet: "Safa i Merva su Allahova časna mjesta, zato onaj koji Ka'bu hodočasti ili umru obavi ne čini nikakav prestup ako krene oko njih. A onaj koji drage volje učini kakvo dobro djelo – pa, Allah je doista blagodaran i sve zna." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 158). Zatim će reći: "Počinjem sa čim je Allah otpočeo."
Zatim će se, veličajući Allaha, popeti na Safu, okrenuće se prema kibli, podići ruke, a zatim proučiti: "ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, ALLAHU EKBER, LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU JUHJI VE JUMIT VE HUVE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR, LA ILAHE ILLALLAHU VAHDEHU ENDŽEZE VA'DEHU VE NESARE 'ABDEHU VE HEZEME-L-AHZABE VAHDEHU."
"Allah je najveći, Allah je najveći, Allah je najveći, nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, koji nema saučesnika. Njemu pripada vlast i hvala. On oživljava i usmrćuje i On sve može. Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam je porazio saveznike.
Ovu dovu će ponoviti tri puta, a zatim može učiti dove kakve hoće, tražeći dobro i na ovom i na onom svijetu.
Nakon toga će se uputiti ka Mervi. Sunnet je da muškarci potrče kada dođu do mjesta koje je obilježeno zelenim svjetlom, dok ne stignu do drugog zelenog svjetla, naravno ukoliko time neće ugroziti druge hadžije. Nakon što stigne na Mervu okrenuće se prema kibli i proučiti isto što je učio i na Safi. Nema smetnje prilikom s'aja učiti dovu: "RABBIGFIR VERHAM INNEKE ENTE-L-E'AZZU VE-L-EKREM."
"Gospodaru, oprosti mi jer Ti si zaista Najmoćniji i Najplemenitiji."
Prenosi se od Ibn Omera i Ibn Mes'uda, radijallahu anhum, da su učili ovu dovu.
Mustehab (lijepo) je da bude pod abdestom dok obavlja s'aj, ali ukoliko i ne bude nema smetnje pa makar se radilo i o ženi koja ima menstruaciju, jer čistoća tj. abdest, nije uslov za ispravnost ovog obreda.
- Nakon što obavi s'aj skratiće kosu, ukoliko bude obavljao temetu' (ar.mutemeti'), i to će uraditi ravnomjerno sa čitavom kosom, dok će žena skratiti kosu u dužini jagodice od prsta, (a zatim će skinuti ihrame). Ukoliko bude obavljao kiran (ar. karin) ili ifrad (ar. mufrid) ostaće u ihramu do prvog dana Bajrama nakon što baci kamenčiće na Veliko džemre (ar. džemretu-l-'akabe).

- Jutrom, osmog dana mjesaca zu-l-hidžeta (ar. jevmu-t-tervije), mutemeti' će obući ihrame i zanijetiti hadž iz stana u kojem je smješten, a isto će uraditi i stanovnici Mekke koji žele obaviti hadž. Prije ihrama će se okupati, namirisati i uraditi kao i kod prvog oblačenja, a nije od sunneta da ide u Mesdžidu-l-Haram, kako bi iz njega zanijetio hadž, jer nije potvrđeno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da je to radio, niti je naređivao ashabima da to rade. El-Buhari i Muslim bilježe hadis od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, u kome Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže ashabima: "Budite bez ihrama do dana tervije (ar. jevmu-t-tervije), a zatim zanijetite hadž..."
Muslim bilježi rivajet u kome Džabir, radijallahu anhu, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da zanijetimo hadž kada krenemo na Minu, tako da smo zanijetili iz mjesta El-Ebtah."
Prilikom nijeta mutemeti' će ovoga puta reći: "LEBBEJKE HADŽEN."
"Odazvam ti se hadž čineći."
 

- Mustehab je izaći na Minu i tu klanjati podne, ikindiju, akšam i jaciju skraćeno bez spajanja. Mustehab je, također, noćiti tu noć na Mini, shodno hadisu kojeg bilježi Muslim od Džabira, radijallahu anhu.
- Nakon izlaska Sunca na dan Arefata, devetog zu-l-hidžeta, krenuće ka Arefatu. Mustehab je do zevala (podne) biti na Nemiri (mjesto uz Arefat), ukoliko je to moguće, jer je tako radio Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a ukoliko nije u stanju nema smetnje odmah odsjesti na Arefatu. Nakon zevala Sunca klanjat će podne i ikindiju, skraćeno i spojeno, a zatim će sići na Arefat (ukoliko je bio na Nemiri). Najbolje bi bilo da mu Džebelu-r-rahme (Brdo milosti) bude ispred njega dok bude okrenut prema kibli, a ukoliko nije u mogućnosti onda će se okrenuti kibli bez obzira da li Džebelu-r-rahme ispred njega. Mustehab je što više spominjati Allaha i biti ustrajan u dovi, pokornosti i učenju Kur'ana, držeći pri tome dignute ruke, shodno hadisu kojeg prenosi Usame ibn Zejd, radijallahu anhuma, gdje kaže: "Bio sam na Arefatu iza Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je digao ruke učeći dovu, pa mu je deva na kojoj je jahao pogela tako da mu je ispao povodac, međutim on ga je dohvatio jednom rukom dok je drugu i dalje držao dignutu." (hadis bilježi En-Nesai, a u Muslimovom sahihu stoji: "...i nije prestao učiti dove sve dok nije zašlo Sunce i nestalo njegovog crvenila.")
Najbolja dova je dova na dan Arefata. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu kojeg bilježi Muslim, kaže: "Najbolja dova je dova na dan Arefata, a najbolje što sam rekao i što su govorili poslanici prije mene je: "Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može."
"LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR."
 

Zato ovaj dan treba što više iskoristiti u dovi Allahu, subhanehu we te'ala, moleći ponizno i skrušeno, ne propuštajući tu veliku priliku. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Nema dana u kojem Allah oslobodi više robova od Vatre, kao što je dan Arefata. Allah se toga dana približi, a zatim se njima hvali melekima i kaže: "Šta žele ovi ljudi?" (hadis bilježi Muslim)
Boravak na Arefatu je temalj (ar. rukn) hadža. Obavezno je (ar. vadžib) boraviti do zalaska Sunca, a hadžiji je obavezno da zna granice Arefata, jer mnogi se olahko odnose prema tome, pa borave izvan granica što biva razlogom neispravnosti njihovog hadža.
- Nakon što zađe Sunce krenuće ka Muzdelifi polahko i smireno. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bi govorio: "O ljudi, polahko, polahko." (hadis bilježi Muslim)
Kada dođe na Muzdelifu klanjaće spojeno akšam tri rekata i jaciju dva rekata. Sunnet je da hadžija klanja akšam i jaciju na Muzdelifi, slijedeći time Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a ukoliko se boji da će ga proći jacijsko vrijeme klanjaće ih na bilo kom mjestu.

Na Muzdelifi će provesti noć, s tim što je neće provesti u namazu ili u nekom drugom ibadetu, postupajući shodno sunnetu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Muslim bilježi hadis od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, u kojem se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je došao na Muzdelifu, klanjao akšam i jaciju, sa jednim ezanom i dva ikameta, a zatim je legao i nije ustajao do sabaha.
Dozvoljeno je nemoćnima i onima koji imaju razlog, otići sa Muzdelife na Minu nakon ponoći, kako bi ranije bacali kamenčiće na veliko džemre. Ostali koji, nemaju razlog, moraju čekati na Muzdelifi do sabaha. Danas mnogi žure sa bacanjem kamenčića prije vremena kako bi izbjegli napor, međutim time samo rade djelo koje je suprotno uputi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Nakon što hadžija klanja sabah-namaz na Muzdelifi, doći će do mjesta El-Meš'aru-l-haram i tu će, okrenut kibli, dignuti ruke i moliti Allaha učeći dove sve do pred izlazak Sunca. Međutim, nema smetnje ukoliko to bude radio na bilo kom mjestu Muzdelife, jer kaže Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: "Stao sam ovdje, a čitavo mjesto (Muzdelifa), je mjesto za stajanje (ar. mevkif)." (hadis bilježi Muslim)
- Prije izlaska Sunca prvi dan Bajrama, hadžije kreću sa Muzdelife na Minu da bi tu bacali kamenčiće na veliko džemre. Baca se sedam kamenčića, koji ne bi trebali biti veći od zrna lješnaka.
Učenjaci su se složili na tome da je dozvoljeno bacati kamenčiće sa bilo koje strane džemreta, a najbolje je bacati sa mjesta na kojem će nam Ka'ba biti s lijeve, a Mina s desne strane. Ibn Mes'ud, radijallahu anhu, prenosi hadis u kojem se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, stao kod velikog džemreta tako da me je Ka'ba bila s lijeve, a Mina s desne strane, pa je bacao sedam kamenčića, a zatim je rekao: "Ovako je bacanje koje je objavljeno u suri Bekare." (muttefekun alejhi).
Nije dozvoljeno bacati veliko kamenje, niti obuću ili neke druge predmete. Prije nego što baci kamenčiće hadžija prestaje sa telbijom.
Sunnet je da hadžija prvo baci kamenčiće, zatim da zakolje kurban, ukoliko je bio mutemetti' ili karin, a poslije toga da obrije ili da skrati kosu, s tim što je brijanje bolje, jer je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, molio za milost i oprost onima koji obriju kosu, tri puta, a za one koji skrate, jedanput, kao što stoji u hadisu kojeg bilježe El-Buhari i Muslim. Nakon toga hadžija odlazi do Ka'be kako bi obavio hadžski tavaf (ar. tavafu-l-ifada). Muslim bilježi hadis od Džabira ibn Abdullaha, radijallahu anhuma, u kojem se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao do džemreta koje je bilo kod drveta (veliko džemre), pa je bacio sedam kamenčića. Prilikom svakog bacanja je donosio tekbir, zatim je otišao do mjesta gdje se kolju kurbani i zaklao kurbane, a poslije toga je uzjahao svoju jahalicu i otišao u Mekku gdje je obavio hadžski tavaf i klanjao podne namaz.
Nema smetnje da se ovi obredi (bacanje kamenčića, klanje kurbana, brijanje glave i tavaf) obave bilo kojim redosljedom, shodno hadisu kojeg bilježe El-Buhari i Muslim od Abdullaha ibn 'Amra, radijallahu anhu, u kojem se kaže da su ljudi na oprosnom hadžu dolazili i pitali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da tog dana nije upitan ni o jednoj stvari koja je urađena mimo redoslijeda, a da nije odgovorio: "Obavljaj, nema smetnje."
Ukoliko hadžija bude obavljao temetu', nakon završenog tavafa dužnost mu je obaviti hadžski s'aj, jer je prvi s'aj bio za 'umru. Ukoliko je obavljao kiran ili ifrad nije dužan drugi put obavljati s'aj ukoliko je to uradio poslije tavafi kuduma.
Džabir, radijallahu anhu, kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i njegovi ashabi nisu obavljali s'aj drugi put, nakon što su to uradili po dolasku u Mekku." (hadis bilježi Muslim)
- Ejjamu-t-tešrik su 11., 12. i 13. dan zu-l-hidžeta. Onaj ko ne bude žurio sa odlaskom bacat će kamenčiće sva tri dana, a onaj koji bude žurio bacaće samo prva dva dana. Uzvišeni kaže: "I spominjite Allaha u određenim danima. A ni onome ko požuri i ostane samo dva dana nije grijeh; a neće se ogriješiti ni onaj koji se dulje zadrži, samo ako se grijeha kloni." (Prijevod značenja Kur'ana, El-Bekare: 203).
Hadžija će u tim danima bacati kamenčiće na sva tri džemreta počevši od malog džemreta, zatim će bacati na srednje, pa tek onda na veliko džemre. Na svako džemre će bacati po sedam kamenčića donoseći tekbire kod svakog bacanja. Sunnet je da nakon prvog džemreta zastane malo duže i okrene se prema kibli, tako da mu džemre bude s lijeve strane, a zatim da moli Allaha ono što poželi. Tako će uraditi i nakon drugog (srednjeg) džemreta, s tim što će mu ovaj put džemre biti sa desne strane, a poslije zadnjeg (velikog) džemreta se neće zadržavati i doviti.

Vrijeme bacanja traje nakon zevala (podne), kao što stoji u hadisu kojeg bilježi El-Buhari od Ibn Omera, radijallahu anhuma: "Čekali bi smo da Sunce pređe polovinu neba, a zatim smo bacali (kamenčiće)."
Učenjaci su složni u tome da je zadnje vrijeme za bacanje kamenčića trinaesti dan zu-l-hidžeta, prije zalaska Sunca, stoga ko ne bude bacio kamenčiće prije zalaska Sunca tog dana, dužan je zaklati kurban.
- Hadžija će u tim danima noćivati na Mini, tj. noć uoči 11., i 12. zu-l-hidžeta, a ukoliko ne bude bacio kamenčiće 12.. dan prije zalaska Sunca, i krenuo sa Mine dužan je noćiti i treću noć na Mini i bacati kamenčiće 13. dan. Bosanske hadžije obično ne noćivaju na Mini u toku ovih dana jer to prema hanefijskom mezhebu nije vadžib.
- Prije nego što napusti Mekku hadžija je dužan obaviti tavafu-l-veda' (oprosni tavaf), pošto je to jedan od vadžiba hadža kod većine islamskih učenjaka, osim za ženu koja ima menstruaciju (ar. hajz), shodno hadisu kojeg prenosi Abdullah ibn 'Abbas, radijallahu anhuma, u kojem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Neka niko ne odlazi sve dok mu zadnje s čime će se oprostiti ne bude Ka'ba." A u
U drugom rivajetu stoji da je ta stvar olakšana ženama koje imaju menstruaciju. Hadis bilježi Malik, a hadis je u osnovi u Muslimovom "Sahihu".
Većina učenjaka smatra da je tavafu-l-ifada dovoljan ukoliko se odgodi do polaska na putovanje, i da nije obavezno ponovo obaviti oprosni tavaf.
- Lijepo je da hadžija, nakon što se vrati sa hadža, po povratku kaže ono što bilježi El-Buhari u hadisu od Ibn Omera, radijallahu anhuma, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se vraćao iz neke bitke, sa hadža ili 'umre, donosio tekbire a zatim bi rekao: "LA ILAHE ILLELLAHU VAHDEHU LA ŠERIKE LEHU, LEHU-L-MULKU VE LEHU-L-HAMDU VE HUVE 'ALA KULLI ŠEJ'IN KADIR, AJIBUNE TA'IBUNE 'ABIDUNE LI RABBINA HAMIDUNE, SADEKALLAHU VA'DEHU, VE NESARE 'ABDEHU, VE HEZEME-L-AHZABE VAHDEHU."
"Nema istinskog božanstva osim Allaha Jedinog, On nema sudruga, Njemu pripada vlast i zahvala, On oživljava i usmrćuje i On sve može. Povratnici, pokajnici i robovi Allahovi, Gospodaru svome zahvaljujemo, Allah je ispunio Svoje obećanje, pomogao Svoga roba i sam je porazio saveznike."
Molimo Uzvišenog da svim hadžijam ukabuli hadž a da svim muslimanima olakša obavljanje ove obaveze.  

Na Arefetu se okupilo oko 124.000 ili 140.000 hadžija.

Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, ustavši kao govornik, održao je ovu univerzalnu i konciznu hutbu. Rekao je:
`O ljudi, poslušajte moj govor, jer ja ne znam da li ću se nakon ovoga mog hadždža ikada više sresti sa vama na ovom mjestu.
Vaša krv i vaši imeci su vam sveti kao što vam je svet ovaj vaš dan u ovom vašem mjesecu i u ovoj vašoj zemlji. A zar nije sve iz predislamskog doba (vjera i običaji) pod mojom nogom, oboreno (poništeno i odbačeno)?
I krvna osveta iz predislamskog doba je oborena. Prva krvna osveta, našu krv Ibn Rebia bin El-Harisa, poništavam. On je bio na dojenju u plemenu Benu S’ada, a ubili su ga ljudi iz plemena Huzejl.
I predislamska kamata je dokinuta. Prvu kamatu sa naše strane koju odbacujemo je kamata Abbasa ibn Abdul-Muttaliba. Nje se odričemo.
Bojte se Allaha u vašem ponašanju sa ženama. Vi ste ih uzeli uz Allahovo povjerenje, s njima odnose imate uz Allahovo odobrenje. One su dužne da u vašu kuću ne upuštaju nikoga koga vi mrzite. Ako ih udarite učinite to udarcem koji nije zestok. One imaju pravo da ih vi hranite i oblačite kako je pravično.
Vama ostavljam Allahovu Knjigu, i ako je se budete čvrsto pridržavali nećete zalutati.
O ljudi, zaista poslije mene neće biti više Poslanika, a niti će poslije vas biti drugog ummeta. Zbog toga, vjerujte u svoga Gospodara, klanjajte svojih pet vakata namaza, postite svoj mjesec Ramazan, dajite na svoj imetak zekat, njime čistite svoje duše i hodočastite kuću Gospodara.
Budite poslušni svojim dostojnim naredbodavcima.
Ako sve ovo ispoštujete ući ćete u Džennet svoga Gospodara. Ako budete pitani za mene, šta će te odgovoriti?
Ljudi odgovoriše: Svjedočimo da si obavijestio, svoju misiju izvršio i da si nas posavjetovao?
Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, reče, pokazujući kažiprstom dignutim ka nebu, a zatim uperenim u narod:
Gospodaru moj, Ti si Svjedok!!
To je ponovio tri puta.
Čovjek koji je najjačim glasom prenosio Resulullahove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi prisutnima na Arefatu, bio je Rebia ibn Umejje ibn Halef.
Nakon sto je Resulullah, sallallahu alejhi ve sellem, završio svoj govor, Allah, dž.š., mu posla Objavu.
Allah, dž.š., kaže:
Danas sam vam vašu vjeru usavršio i blagodat Svoju prema vama upotpunio i zadovoljan sam da vam Islam bude vjera.
Kada je Omer, r.a., čuo ovaj ajet zaplakao je, pa su ga upitali: Šta te je rasplakalo?
Odgovorio je: Nakon upotpunjenja i savršenstva ne može biti ništa drugo do manjkanje i nedostatak?

O  KURBANU

Kurban je vrsta ibadeta koja podrazumijeva žrtvu određene vrste životinja, brava ili govečeta u određeno vrijeme s ciljem približavanja Allahu dž.š.
Ova vrsta ibadeta je vadžib, a ustanovljena je naredbom Kur'ana i Hadisa Božijeg Poslanika.
Uzvišeni veli: “Zaista smo ti mi dali najveće dobro, ovog i budućeg svijeta. Pa klanjaj svome Gospodaru i koli kurban. Zaista je onaj koji te mrzi bez spomena.” (El-Kevser, 1-3)
“Do Allaha neće stići njihovo meso ni njihova krv, nego će do njega stići vaša bogobojaznost. Tako vam ih je On potčinio da veličate Allaha zato što vas je uputio na Pravi put. I obraduj dobročinitelje.” (El-Hadždž, 27)
“Reci, Moja molitva, moj kurban, moj život i moja smrt pripadaju samo Allahu Gospodaru svjetova.” (El-En'am, 162)
Ebu Rafi, r.a., prenosi da je Božiji Poslanik a.s., kada bi kupovao kurban, tražio da izabere najljepšeg, a kada završi sa hutbom na Bajram, izabrao bi od dva kupljena kurbana jednog i sobom ga zaklao izgovarajući: "Bože, ovo je od mog čitavog ummeta, za svakog onog ko svjedoči da si Ti samo Jedan i ko svjedoči meni da sam prenio Objavu", a potom bi uzeo drugog i sobom ga zaklao izgovarajući: "Ovo je od Muhammeda i Muhammedove porodice."

Kada su upitali Poslanika, a.s., šta predstavljaju ovi kurbani, odgovorio je: "Sunnet vašeg oca Ibrahiam, a.s." Upitali su: "A šta mi od tih kurbana dobijemo?" Odgovorio je: "Za svaku dlaku kurbana piše vam se dobro djelo." Upitali su: "A šta ako je vuna?" "i za svaku dlaku vune piše vam se dobro djelo."
"Ko bude u mogućnosti da zakolje kurban, a to ne uradi neka se ne približava našem džematu."
"Neka niko ne kolje kurbana dok ne klanja bajram-namaz." (Buhari, Muslim)

Mudrost propisivanja kurbana

Ovom vrstom ibadeta postiže se:
a) udovoljenje Božijoj naredbi, odnosno slijeđenje prakse Božijeg Poslanika;
b) oživljavanje prakse Ibrahima, a.s., i sjećanje na njegovu spremnost da žrtvuje ono što najviše voli, sina Ismaila, kao i spremnost Ismaila, a.s., da žrtvuje najviše što ima, život;
c) socijalno zbrinjavanje ugroženih u islamskoj zajednici, briga prema njima da se bajramski dani provedu u potpunoj sreći i zadovoljstvu, kao i povezivanje i učvršćivanje odnosa unutar rodbinskih i prijateljskih krugova;
d) zahvala Allahu, dž.š., na opskrbi i blagodatima kojima nas je počastio.

Vrste kurbana

Postoje više vrsta kurbana, i to:
- redovni kurban koji se kolje svake godine, o ovoj vrsti kurbana se govori u daljem tekstu;
- zavjetni kurban, koji se kolje nakon ispunjenja datog zavjeta, kao naprimjer: "Zaklat ću kurban ako mi projekat uspije"; nakon što je projekat uspio, dužnost je ispuniti zavjet i zaklati kurban, ova vrsta kurbana se mora u potpunosti podijeliti;
- kurban po oporuci, što znači ako jedan ili oba roditelja ostave u emanet svojoj djeci ili se u testamentu vakifa spominje da se za njeg nakon smrti kolje kurban, ova vrsta kurbana se također u potpunosti dijeli;
- kurban koji se kolje u sklopu propisa nijjeta hadža, temetu', kiran (hedjun).
 

Ko je obavezan klati kurban

Zekat i kurban su dvije islamske obaveze koje muslimani ne samo da slabo poznaju, nego ih vrlo malo prakticiraju. Prema islamskim propisima, svaki musliman i muslimanka koji posjeduju određenu količinu imovine (nisab) na dan Bajrama dužni su da godišnje kolju kurban.

Šta se može zaklati kao kurban

Kurban može biti goveče, vo, bik ili krava, bravče, ovan, ovca, koza ili jarac. Za goveče je uvjet da je napunilo dvije godine. U ovu vrstu kurbana može se udružiti do sedam osoba pod uvjetom da su svi zanijjetili kurban, dok bravče ne smije biti mlađe od godinu dana, osim ako po izgledu, veličini i težini odgovara onom od godinu dana. U svakom slučaju, prilikom kupovine i odabira treba paziti da kurban nema određenih nedostataka i mahana.
Za kurban se ne može zaklati brave ili goveče koje ima jednu od sljedećih fizičkih mahana:
- ako je slijepo u oba ili u samo jedno oko,
- ako je hromo i mršavo da ne može doći na mesto klanja,
- ako mu je obrezano pola uha i repa, ali ako je rođeno zakržljalih ušiju ili repa - može,
- ako je odbijen rog tako da povređuje moždani živac,
- ako je bolesno da neće preživjeti,
- ako je polomljenih zuba ili odsječenog vimena da ne može hraniti mladunče.

El-Bera ibni Ajib, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: " Četvero nije dopušteno klati za kurban: ćoravu životinju čija je sljepoća jasna, bolesnu životinju čija je bolest jasna, hromu životinju čija je hromost jasna i životinju slomljene kosti na koju se ne može oslanjati."
Alija, r.a., prenosi da je Poslanik, a.s., zabranio da kurban bude oštećenog uha, slomljenog roga više od četvrtine ili da nema veći dio uha ili roga.
Ako nakon kupovine primijeti jedan od spomenutih nedostataka vjernik je dužan da kurban zamijeni, ako pak nije u mogućnisti zbog siromaštva i takav kurban je valjan.

Vrijeme klanja kurbana

Vrijeme klanja kurbana počinje nakon klanjanja bajram-namaza i traje do pred zalazak Sunca trećeg dana Bajrama.
Muhammed, a.s., veli: "Ko zakolje kurban prije bajram-namaza, onda je to samo meso koje je podijelio svojoj porodici." (Buhari)
Džundub ibni Sufjan je rekao: "Jednom prilikom sam klanjao bajram namaz za Poslanikom i kada je završio namaz, vidio je nekoliko zaklanih kurbana, pa je rekao: 'Ko je zaklao kurban prije namaza, neka sada zakolje drugi, a ko nije, neka sada kolje u ime Allaha." (Buhari)

Način klanja kurbana

Ranije smo kazali da je kurban vrsta ibadeta, pa je stoga neophodno da onaj ko kolje kurban to lično uradi, kao i sve ostale vrste ibadeta.To je praksa Božijeg Poslanika, i on je lično klao kurban za sebe, porodicu i cijeli Ummet.
Džabir prenosi: "Kada bi Muhammed, a.s., klanjao bajram-namaz, tada bi proučio hutbu, odmah bi naredio da se dovedu njegovi kurbani, koje bi zaklao izgovarajući:
'U ime Allaha, Allah je najveći! Ovo je kurban za mene i za onog od niojih sljedbenika koji nije kurban zaklao."'
Aiša, r.a., prenosi kako je Poslanik, a.s., klao kurban: "Muhammed, a.s., bi naredio da mu se dovede kurban na mjesto gdje će ga zaklati. Kada mu je doveden rogat ovan, crnih nogu i ispod trbuha, crnih očiju, zatražio je da mu donesu oštar nož. Nakon toga bi povalio ovna i izgovarao: 'U ime Allaha, Bože, Ti primi ovaj ibadet od Muhammeda, njegove porodice i svih sljedbenika."

Lijepo je prilikom klanja kurbanu povezati noge, povaliti ga na lijevu stranu i okrenuti prema Kibli, naoštriti nož i obazrivo postupati. Poslanik je govorio: "Allah je naredio da se čini dobročinstvo prema svakom i svačemu, ako se nečemu oduzima život, činite to na obazriv način, ako koljete kurban, koljite ga pažljivo. Naoštrite dobro svoje noževe, olakšajte kurbanu i ne mučite ga." (Muslim)
Najbolje je da čovjek svojom rukom izvrši klanje, a ako nije vičan tom poslu ili se boji, to će povjeriti stručnoj i pobožnoj osobi. Svakako da će biti prisutan prilikom izvršavanja tog čina. Poslanik, a.s., rekao je kćerki Fatimi: "Idi i prisustvuj klanju svoga kurbana, sa svakom njegovom kapi krvi bit će ti oprošten svaki grijeh koji si počinila!"
Prilikom klanja treba paziti da se oštrim nožem presijeku dvije glavne krvne žile, dušnik i grkljan.
Ebu Davud prenosi da je Poslanik, a.s., prije klanja kurbana klanjao dva rekata nafila-namaza.

Podjela kurbanskog mesa

U ovoj vrsti ibadeta ogleda se i socijalni momenat, njime se želi pomodi ugroženo stanovništvo u danima opće radosti i raspoloženja.
Uzvišeni veli: “Da bi koristi imali i da bi u određene dane prilikom klanja kurbana, kojim ih je Allah opskrbio, Njegovo ime spominjali. Jedite meso njihovo, a nahranite siromaha gladnog.” (El-Hadždž, 28)
Poslanik, a.s., veli: "Jedite od kurbana, zadržite za sebe i podjelite sadaku." (Muslim)
U prethodnom ajetu i hadisu navodi se određena količina koja se zadržava za sebe i porodicu, kao i količina koja se dijeli. Meso od ove vrste kurbana se dijeli na tri dijela: jedna trećina porodici, druga trećina prijateljima i ostatak ugroženim i potrebitim.

Ibni Abbas prenosi da je Poslanik, a.s., rekao: "Trećinom neka čovjek nahrani svoju porodicu, drugom trećinom neka nahrani svoje komšije i neka treću trećinu podijeli potrebitima, na taj dan."
"Jedite, nahranite druge i ostavite što pretekne." (Buhari, Muslim)
Dopušteno je podijeliti cijeli kurban, po potrebi dopušteno ga je zadržati cijelog, ali nije dopušteno prodati ništa od njega.