Treca temeljna istina vjere (IMANSKI ŠART)

Treci imanski šart glasi: VE KUTUBIHI, što znaci : JA VJERUJEM U BOŽIJE KITABE- OBJAVE.

Božije knjige (kitabi) su Božije objave koje su ljudima prenosili Božiji poslanici.

U Božijim kitabima sadržane su upute, savjeti i propisi o životu ljudi i obavljanja vjerskih dužnosti koje je Allah dž.š. tokom povijesti slao narodima da ih opomene i odvrati od loših dijela i nasilja koja su uništila mnoge civilizacije.

Naša Božija knjiga (kitab) je uzvišeni Kur´an koji je dostavljen Muhamedu alejhisselam da bude putokaz ljudima kako bi bili sretni na ovom i na buducem svijetu kao posljednja objava za sva buduca vremena i prostore do Sudnjeg dana.

Kur´an je posljednja Božija objava upucena preko Muhammeda a.s. cijelom covjecanstvu. Kur´an je zakonik i vodic u životu muslimana. Njegovi propisi vode sreci i napretku svih ljudi u koju svrhu ih Allah dž.š. poziva da ga proucavaju i u životu primjanjuju. Muslimani su posebno dužni da ga izucavaju i svoj život uskladjuju po njegovim propisima, mudrostima i uputama, jer ce samo tako postici srecu na ovom i buducem svijetu. Kur´an je uvijek suvremen i bit ce izvor za sticanje znanja i otkrivanje novih istina svim generacijama ljudskog roda do Sudnjeg dana.

Znaci, treći temelj i načelo islamskog vjerovanja (imana) jest ve kutubihi - vjerovanje u Allahove kitabe.

"I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali. I nijedan poslanik nije donio nijedno čudo sobom, već Allahovom voljom. Svako doba imalo je Knjigu. Allah je dokidao što je htio, a ostavljao što je htio; u Njega je Glavna knjiga."
(Kur’an: er-Rad, 38. i 39.)

Postoje dva osnovna oblika i načina pomoću kojih se Allah, Stvoritelj svega, obraća i govori o Sebi ljudima. To su: stvaranje svjetova i slanje objava. Svi stvoreni svjetovi jesu znamenje, dokaz i potvrda Allaha kao Stvoritelja, Gospodara i ravnatelja svega.

"To je Allahovo djelo; a pokažite Mi šta su drugi, mimo Njega, stvorili? Ništa! Mnogobošci su u pravoj zabludi." (Kur’an: Lukman, 11.)

Odnosi su između Boga i svijeta sljedeći: Bog stvara šta hoće i vrši odabir, selekciju, a ljudi nemaju mogućnosti odabira. On je u neprestanom djelovanju. Kada nešto odredi da bude, On kaže: "Budi!" - i ono biva. Ljude stvara u utrobama majki, a da oni o tome ništa ne znaju, a potom im daje sluh, vid i srce.

Drugi način Božijeg obraćanja ljudima jesu objave. Sve objave sadrže, prenose i opetuju jednu jedinstvenu i osnovnu istinu vjere:

"Prije tebe nijednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili: Nema boga osim Mene, zato se Meni klanjajte!" (Kuran: el-Enbija, 25.)

Zato se sadržaj Kur´ana, koji je sinteza svih objava prije njega, u osnovi može svesti na sljedeće: samo je Allah jedan jedini Bog, i osim Njega drugog boga nema. Ne postoji niko njemu ravan i sličan niti usporediv s Njim. On sve stvara, održava, zna i vidi. Allah je jedini Stvoritelj, a sve su ostalo Njegova stvorenja. Sva stvorenja imaju svoj početak, uvjete opstanka i kraj.

 

Svi svjetovi stvoreni su sa svrhom i smislom, a ne spontano, slučajno, besciljno, putem samokreacije i samorealizacije. Allah je svemu svjedok, i Njemu će se sve vratiti. On će obavijestiti svakoga o svemu što se radilo i zbivalo. U kontekstu je sveobuhvatnog Allahovog stvaranja i pojavni svijet u kome čovjek obitava i živi. Zemlja je čovjeku data kao prebivalište, a svijet oko njega i u njemu za istraživanje. Čovjek mora vjerovati i znati, upućuje ga Kur´an ali i sve druge objave, da je pojavni svijet stvoren, da on ima svoj početak, rok trajanja i kraj. Čovjek, kao ni druga bića, nema suverenitet (neograničenu vlast) nad stvorenim svjetovima, već su mu od Allaha povjereni na korištenje. Za misiju i povjerenje, kao i za preuzete obaveze i dužnosti, čovjek će pred jedinim Suverenom, Allahom, dž.š., odgovarati. Čovjek se u okviru slobode prihvatio dvaju najdelikatnijih zadataka: da bude halifa u pojavnom svijetu i da primi izazov i poruku objava. U objavama su sadržana Allahova imena i svojstva, koja čovjeka upućuju i približavaju Allahu. Znak i znamenja objava i stvorenih svjetova čovjek očitava i percipira osjetilima, umom, razumom, srcem i dušom.

 

Sljedeći put i sadržaj Kur´ana i objava jeste moralno-etički, kojim se čovjek potvrdjuje kao čovjek i u okviru kojeg ostaje u onoj naravi u kojoj ga je Allah stvorio i u kojoj je On jedino zadovoljan da čovjek bude, živi i umre. Tako žive etike za žive ljude nema bez objava.

 

U narednom planu Kur´an i sve objave uče i upućuju da pored pojavnih svjetova postoje i nepojavni, gajb svjetovi - koji su istina, ali koji su nedokučivi spoznajnim mogućnostima na bilo koji način (osjetilima, umu, razumu i znanosti). U te svjetove, u koje se vjeruje i o kojima se zna isključivo na osnovi objava, spadaju: meleki, život, ruh, džennet, džehennem, džini i šejtani.

Učenje o vjerovjesnicima i njihovim narodima, o načinu života, kraju i sudbinama tih naroda, kao i poslanicima, suhufima i kitabima koje su primali raniji vjerovjesnici - velika je tema Kur´ana. Sve te poslanike i njihove narode Kuran tretira kao povijest – kasas, dakle kao istinite i stvarne dogadjaje, a ne kao historiju ili ljudsko kazivanje, oblikovanje i izmišljanje priča o tim događajima. Ti događaji izneseni su kao istina u Kur´anu. Oni nisu izmišljena ljudska priča, već svevremenska pouka i poruka svim ljudima, jer se osnovni zakoni ljudskog života ne mijenjaju. Bez tih kur´anskih kazivanja o prošlim narodima nemoguće je spoznati prošlost, razumijevati sadašnjost i imati zdravu viziju budućnosti.

U okviru socijalno-sociološkog plana, putem komparativno povijesne metode, najlakše se uočava koliko kolektivne stereotipije, zablude, predrasude, poroci, magija, pogubni običaji, slijepi tradicionalizam i idolaltrija utiču na čovjekovu ličnost, svijest, um, razum, osjetila, srce i dušu. Lakše je u zabludama prošlih naroda, ni o čijem trošku, uočavati svoje vlastite zablude, otkrivati ih u samom sebi. Da bi čovjek vidio svoje lice, on se mora ogledati u ogledalu. Kur´anska sira i kasas, ili povijest, jest to ogledalo, ibret, učiteljica, pouka i poruka života za one koji pameti, srca, duše i razbora imaju. Tri četvrtine Kur´ana govore o prijašnjim poslanicima i njihovim narodima.

U okviru takvih planova Kur´ana jest i teleolos ili plan Kur´ana koji kazuje i upućuje da je sve stvoreno unutar odredjenog reda, poretka i zakona, s unaprijed utvrdjenom svrhom, nakanom, smislom i ciljem. Ništa nije stvoreno radi igre, zabave i dokolice, da visi u zraku, da bude samo sebi svrha, cilj i smisao, niti je išta stvoreno uzaludno. U tom je kontekstu i vrednovanje svega i hijerarhija vrijednosti. Ne mogu nikada stvorenja odredjivati svoje vrijednosti niti vrijednosti drugih stvorenja, već vrijednost svakog stvorenja i svih stvorenja odredjuje njihov Stvoritelj, Koji odreduje i njihovu svrhu.

To je nauk i uputa Kur´ana.

Sljedeća velika i neizmjerna tema Kur´ana i svake objave jeste šerijat.

Šerijat je, ustvari, neizmjenjiva Allahova volja kazana u formi vjerozakona. Kako je Allahova volja jedna i ista, i svim vjerovjesnicima objavljen je jedan i isti šerijat ili Allahov vjerozakon.

"On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu, i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredili Ibrahimu, i Musau, i Isau: Pravu vjeru ispovijedajte i u tome se ne podvajajte! Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju tvome se pozivu odazvati. Allah odabire za Svoju vjeru onoga koga On hoće i upućuje u nju onoga ko Mit se iskreno obrati." (Kur’an: eš-Šura, 13.)

 

Ljudima se u svim vremenima objavljuje isti šerijat zato što mu je izvor isti, dakle Allahova volja, i zato što se šerijat u osnovi objavljuje istoj i nepromjenljivoj ljudskoj naravi, čiji fizički, mentalni, psihički i sveukupni sklop ostaje isti. Jedino je stepen primjenljivosti šerijata, zbog različitih socijalno-političkih okolnosti, različit. Medutim, ideali, svrha, smisao i cilj života - da Allah bude zadovoljan nama, kao i mi Njime - ne mijenjaju se, a to se postiže pomoću imana, islama i šerijata na nivou zajednice. Realizacija šerijata u javnom životu jedino je moguća u ummetu. Nemogućnost njegove primjene ne isključuju njegovu potrebu.

Šerijat je osnovni izvor zakonodavstva kojim Allah regulira odnose medu ljudima.

U najkraćem, moral je zakon u pojedincu, šerijat je zakon u zajednici. Njihov međusobni odnos, koji se zove islam, jest komplementaran. Šerijat bez morala vodi u normativizam, moral bez šerijata vodi ka moralnim herojima kao pojedincima, ali u nemoralno društvo. Pored ovih planova sve objave, kroz usta svih vjerovjesnika, govore o osnovnom odnosu prema Allahu, dž. š.: "0 narode moj", uzvikuju Nuh, Hud, Salih, Lut, Šuajb, "klanjajte se i robujte samo Allahu. Vi drugog boga osim Njega nemate. Mi smo vama, uistinu, poslanici pouzdani. Zato se bojte, imajte pravu svijest o Allahu i slijedite naš put."
Ovo je osnovni manifest ili proglas svih vjerovjesnika.

Osim ovih planova Kur´an je za ljudstvo i stvorene svjetove:

burhan - neoborivi argument,

nur - Allahova svjetlost,

bejan - manifest ili proglas ljudstvu i svjetovima,

huda - uputa u vjeri, etici i životu na zemlji,

šifa -lijek,

rahmet - milost,

mev´iza -knjiga savjeta,

mubarek - blagoslovljena knjiga,

mubin - jasna knjiga,

aziz - moćna knjiga,

medžid - slavna knjiga,

bušra - knjiga nagovještaja,

nezir - Knjiga opomene i upozorenja,

bešir - knjiga radosnih obavijesti,

tezkireh - knjiga koja stalno podsjeća i budi svijest,

kitab - knjiga koja se stalno proučava i studira i koja je zapisana i sabrana,

furkan - knjiga koja rastavlja pravi put od zablude, istinu od neistine i dobro od zla, zikr - knjiga koja opominje i budi svijest,

kerim - knjiga plemenita.
Kuran i objave prije njega upućuju ljude, pored navedenog, u obrede, dove, ispravan način života i postizanje sreće i spasa na oba svijeta.

Prema tome, treći temelj, treća osnova ili treći imanski šart islamskog vjerovanja (imana) jeste vjerovanje u Allahove objave, kitabe ili knjige.

Allahove objave su Allahov govor, objavljivan preko meleka Džibrila Allahovim poslanicima da ih oni prenose, tumače i dostavljaju ljudima.

U Allahovim objavama ili knjigama sadržane su istine, principi, načela, upute i vrijednosti koje ljudi osim preko objave nikada ne bi mogli na drugi način saznati.

U islamskoj tradiciji uvaženo je mišljenje da postoje manje objave - kelime, risale i suhufi i velike objave ili kitabi.

Suhufa je bilo stotinu, a velikih objava ili kitaba četiri, i to:

Tevrat, Zebur, Indžil i Kur´an.

Tevrat je objavljen Musau, a.s., Zebur Davudu, a.s., Indžil Isau, a.s., a Kur´an Muhammedu, a.s.

Allahova objava Kur´an jedina je od svih objava autentično, bez izmijenjene riječi sačuvana.

Autentičnost Kur´ana čuva se na tri načina:

u Levhi mahfuzu, napamet ga znaju hafizi i sav je zapisan u Mushafu.

Kur´an uče napamet Ijudi više nego sve druge knjige zajedno, a bez prestanka ga uče i meleki.
Kur´an je, kao i sve objave prije njega, objavljivan Muhammedu, a.s., preko meleka Džibrila dvadeset tri godine: trinaest u Meki, a deset u Medini. Zbirka u koju je sabran Kur´an naziva se Mushaf. Kur´an je objavljen na arapskom jeziku.
Na kraju, Kuran je pečat svih objava, kao sto je poslanstvo Muhammeda, a.s., pečat svih poslanstava:
"Zar pored Allahove žele drugu vjeru, a Njemu se, htjeli ili ne htjeli, pokoravaju i oni na nebesima i oni na Zemlji, i Njemu će se vratiti! Reci: Mi vjerujemo u Allaha i u ono što je objavljeno nama, i u ono što je objavljeno Ibrahimu, i Ismailu, i Ishaku, i Jakubu, i unucima, i u ono što je dato Musau i Isau, i vjerovjesnicima - od Gospodara njihova; mi nikakvu razliku među njima ne pravimo, i mi se samo Njemu iskreno klanjamo. A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama - neće mu biti primljena, i on će na onom svijetu nastradati."  (Kur’an: Ali Imran, 83.- 85.)

Ovim ajetima zaokružuju se tri osnovne istine:

1- Allah je Gospodar svjetova,

2- Islam, pokornost i predanost Allahu, vjera je svjetova,

3- Kur´an je knjiga svjetova.

Noć u kojoj je počelo objavljivanje Kur'ana je «Lejletul kadr» u mjesecu ramazanu.
Kur'an ima 114 sura ili poglavlja.
Kur'an ima 6236 ajeta.
Kur'an ima 77845 riječi.
Kur'an ima 30 džuzeva ili dijelova. Svaki džuz ima po 20 stranica.
Kuran ima 60 hizbova.

U Kur'anu ima 14 / 15 ajeta poslije čijeg čitanja treba učiniti sedždu.

U ovome se ulema razilazi.
U Kur'anu se spominju imena 25 poslanika.
Najduža sura u Kur'anu je sura el-Beqareh.
Najduži ajet u Kur'anu je 282. ajet sure el-Beqareh.
Najkraća sura u Kur'anu je sura el-Kewther.
Kur'an ima redoslijed sura  po objavljivanju i po mushafu.
Tri su sure čiji je redoslijed isti i po objavi i po mushafu, a to su: Sad, Nuh i el-Infitar.
U Kur'anu samo dva ajeta sadrže sve harfove arapskog jezika. 154. ajet Alu Imran i 29. ajet sure el-Feth.
Sura el-Ikhlas je, zbog svog sadržaja, ravna trećini Kur'ana.
Sura el-Mudžadele je jedina sura u čijem se svakom ajetu spominje Allah.
Sura et-Tewbe je jedina sura na čijem početku nema bismille.
Sura en-Neml je sura sa dvije bismille. Jednom na početku, i drugom u 30 ajetu.
Prvi koji je sakupio Kur'an je Ebu Bekr es-Siddik.
Prvi koji je ljude sakupio na jedan kiraet Kur'ana je Othman b. Affan.
Jedina žena čije se ime spominje u Kur'anu je Merjem, majka Isa, a.s.
Jedini ashab čije se ime spominje u Kur'anu je Zejd b. Harithe.
Sure el-Beqareh i Alu Imran su u hadisu označene sa «Ez-Zahrawani».
Sura Jasin je srce Kur'ana.
Ukras Kur'ana je sura er-Rahman.
Jedine sure koje počinju sa «O vjernici» su el-Maideh, el-Mumtehineh i el-Hudžurat.
Jedino mjesto u Kur'anu gdje se Allah obraća direktno kafirima je 7. ajet sure et-Tahrim. («Ja ejjuhel-lezine keferu, la ta'tezirul jewme...»).
 Riječima «el-Hamdu lillahi» počinje pet sura u Kur'anu, ito:
1. el-Fatiha – el-Hamdu lillahi arbbil alemin.
2. el-En'am – el-Hamdu lillahil-lezi khalekas-semawati wel erda...
3. el-Kehf – el-Hamdu lillahil-lezi enzele ala abdihil kitabe...
4. Sebe' – el -Hamdulillahil-lezi lehu ma fis-semawati wel erdi...
5. Fatir – el-Hamdu lillahi fatiris-semawati wel erdi...
 Riječima «el-Hamdu lillahi» zavrašava pet sura u Kur'anu, i to:

1- El-Isra –« We kul el-Hamdu lilahi..

2- En-Neml –«We kulil hamdu lillahi

3- Es-Saffat – «Wel hamdu lillahi rabbil alemin».

4- Ez-Zumer – «We kile el-hamdu lillahi rabbil alemin».

5- El-Džathije- «Fe lilahil hamdu rabbis-semawati we rabbil erdi».

Najjači ajet u Kur'anu je ajetul kursijj. On je 255. ajet sure el-Beqareh. Ima 50 riječi, 185 harfova i u njemu se spominje pet Allahovih lijepih imena: Allah, el-Hajj, el-Qajjum, el-Alijj i el-Azim. Ovih pet Allahovih imena sadrže 25 harfova.