Šerijatsko pravni aspekt ramazana
Post mjeseca ramazana,
kao jedan od glavnih ruknova islama, ima doktrinarne, duhovne, društvene,
fizičke i eshatološke specifičnosti. To je jedini vid obredoslovlja (ibadet) za
koji Allah, dž.š, kaže da je Njegovo lično vlasništvo:
„Svi poslovi čovjeka su njegovi, osim posta.
Post je Moj i Ja za njega dajem
nagradu.”
Post mjeseca ramazana propisan je kur’anskim i hadiskim normama, te konsenzusom
islamskog ummeta. U Kur’anu se kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post,
kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”
Propis obaveze posta došao je, po konsenzusu, godinu i po nakon naredbe o
promjeni kible od Mesdžidul-Aksa’a prema Kabi, desetog ša’bana druge godine po
hidžri. Allahov Poslanik, s.a.v.s, postio je devet ramazana prije nego što je
preminuo.
Post u pravnom smislu znači:
Svjesno suzdržavanje (sa
nijetom) od svega što kvari post danju od pojave zore do zalaska sunca. Odnosno,
to je aktivno apstiniranje postača s određenim uvjetima (da je musliman,
mentalno zdrav, ako se radi o žensku da nije u stanju čekanja nakon poroda ili
da nije u menstrualnom ciklusu) od dvije vrste želja čiji izvor su stomak i
spolni organ, sustežući se spolnog odnosa ili da bilo što uđe na usta u probavni
trakt određeno vrijeme (od zore do zalaska sunca) sa nijjetom, tj. ciljano pod
punom autonomijom volje kako bi napravio distinkciju između obredoslovlja (ibadet)
i običajnog ponašanja (adet).
Vrijednost ramazana i posta
Pravni propisi o mjesecu ramazanu i postu mjeseca ramazana, tematika je na
koju su napisane biblioteke knjiga pravno-fikhskog karaktera. Da ne bismo otišli
isuviše u širinu kod obrađivanja ove teme, fokusirat ćemo se samo na neke
specifičnosti koje su spomenute u tradicionalnim šerijatskim izvorima.
Kur’an kaže: „U mjesecu
ramazanu objavljen je Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta
i razlikovanja dobra od zla.”
Taberani bilježi od Abdullaha b. Mes’uda: „Odabrani mjesec je mjesec ramazan,
a odabrani dan je dan džume (petak).”
Buharija i Muslim bilježe od Ebu
Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: „Ko noć Kadra
provede u dobrovoljnom vidu klanjanja sa čvrstim vjerovanjem i samokontrolom ,
bit će mu oprošteni raniji grijesi. A ko isposti ramazan sa čvrstim vjerovanjem
i samokontrolom bit će mu oprošteni raniji grijesi.”
Ahmed, El-Bezzar i Bejheki od Ebu Hurejre bilježe da je Allahov Poslanik, a.s,
rekao: „Moj ummet je odlikovan ramazanom sa pet stvari koje nisu date ni
jednom drugom narodu prije:
1. dah iz usta postača ljepši je kod Allaha od mirisa miska,
2. i ribe u vodi traže oprost za njih sve dok se ne omrse,
3. Allah, dž.š, svaki dan uljepša svoj džennet govoreći: ,Dobri vjernici samo
što nisu odbacili svoj dunjalučki teret i uputili se tebi.’,
4. sputaju se napasni šejtani, tako da ne mogu zavoditi uz ramazan i činiti ono
što inače rade u drugim mjesecima i
5. oproste im se (postačima) grijesi u zadnjoj ramazanskoj noći. Rečeno je:
,Allahov Poslaniče, je li to noć Kadra?’ On reče: 'Ne, radnik dobija
nagradu za svoj posao kada ga okonča.’”
Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih namaza (namaz do
slijedećeg), džuma do druge džume, a ramazan do drugog ramazana, brišu grijehe,
ako se kloni velikih.”
Hakim bilježi da je Allahov
Poslanik, a.s, rekao: „Uslišaj Bože!”, nakon što je melek Džibril rekao:
„Teško onom ko dočeka ramazan pa mu se (zbog ramazana) ne oprosti.”
Ibni Huzejme bilježi od Selmana da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s, održao
nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: 'Ljudi, dolazi vam veličanstveni
mjesec, mjesec pun bereketa, u kome ima jedna noć vrjednija od hiljadu drugih
mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a
teraviju - namaz koji se obavlja u tim noćima - kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko
se Allahu, dž.š, približi kakvim dobročinstvom, tretiraće se kao da je obavio
farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz),
tretiraće se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je
mjesec strpljivosti, za koju je nagrada džennet i mjesec pomaganja kada se
povećava opskrba vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu
to oprost od grijeha i iskup od vatre, a dobit će nagradu kao i postač, bez
umanjenja njegove nagrade.’
Rekoše: 'Allahov Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.’
Muhammed, a.s, odgovori: 'Allah, dž.š, tu nagradu daje i onome ko ponudi
postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.'
To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj iskup od vatre. Ko olakša nekome u tom mjesecu Allah, dž.š, mu oprašta grijehe i oslobađa ga od vatre… Ko napoji postača, napojiće ga Allah, dž.š, sa moga Havda (pojilo) tako da neće ožedniti do ulaska u džennet.”
Bilježe Muslim, Ahmed, Nesai i
Buharija ali u malo izmijenjenoj verziji, od Ebu Hurejre da je Alahov Poslanik,
s.a.v.s, rekao: „Allah, dž.š, kaže: 'Svi poslovi čovjeka su njegovi, osim
posta. Post je Moj i Ja za njega dajem nagradu.’
Post je štit, pa kada neko posti, neka ne govori ružne riječi i neka ne viče.
Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže: 'Ja postim, ja postim.’
Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, dah iz usta postača je kod Allaha, dž.š,
na Sudnjem danu ljepši od mirisa miska. Postač ima dvije radosti; prva mu je
radost kada se mrsi prilikom iftara, a druga kad sretne svoga Gospodara.”
Od Ebu Hurejre se prenosi: „Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog
razloga kao što je olakšica (putniku) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i
čitav život postio.”
Od Džabira b. Abdullaha
El-Ensarije prenosi se: „Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i
tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari. Ostavi se uznemiravanja i
napadanja komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I neka ti dan posta
ne bude kao dan kada se mrsiš.”
Buharija i Muslim bilježe predanje od Ebu Hurejere da je Allahov Poslanik, a.s,
rekao: „Kada dođe ramazan pootvaraju se vrata dženneta a pozatvaraju vrata
džehennema i sputaju (povežu) šejtani.”
Koristi mjeseca ramazana
Islamski učenjaci navode razne božanske darove i ni’mete koji se ostvaruju ljudima tokom ramazana, kao što se može razumjeti iz spomenutih i drugih kur’ansko-hadiskih normi:
1. Propis ramazanskog posta je
vid izuzetne mjesečne mogućnosti da se dospije do oprosta grijeha.
2. Uzvišeni Allah, dž.š, uvećava vrijednost dobročinstva deset do sedam stotina
puta, pa i više. Međutim, uz ramazan se nagrada za post uvećava nebrojeno puta
jer Allah, dž.š, kaže samo za post, od svih ibadetskih aktivnosti, da je Njegov
i da On za njega posebno nagrađuje.
3. Post je tajna između Allaha i Njegovog roba, koju niko drugi ne može
kontrolisati, jer je čovjek u mogućnosti sakriti mršenje od ljudi. Međutim, kada
neko posti ustežući se od jela, pića i drugih pohota, radi Allahove nagrade,
onda taj ibadet biva iskren i u njemu doista nema primjesa licemjerstva.
4. Post je štit, preventiva i zaštita od eshatološke kazne.
5. Postač ima dvije radosti: radost kod iftara zbog završetka jednog dan posta,
najvrjednijeg ibadeta, nakon čega postaju dozvoljene postom zabranjene stvari
kao što su jelo, piće, spolni odnos i druge pohote, i radost kada sretne svoga
Gospodara na Sudnjem danu pa ga nagradi za odricanje i uvede u džennet na vrata
Rejjan kroz koja ulaze samo postači.
6. Dah iz usta postača kod Allaha, dž.š, ljepši je od mirisa miska.
7. Allahova stvorenja kao što su meleki, pa čak i ribe u vodi, mole za oprost
eventualnih grijeha postača sve dok posti.
8. Šejtani se povežu i onemoguće uz ramazan tako da ne mogu djelovati i uticati
na ljude kao što djeluju i zavode van mjeseca ramazana.
9. Obavljanje 'umre (posjeta svetim hadždžskim mjestima) uz ramazan je na
stepenu vrijednosti obavljanja hadždža. Na Sudnjem danu post će biti zagovornik
svome vlasniku koji će moći posredovati kod Allaha, dž.š, da mu oprosti.
10. Ramazanski ibadet može biti raznovrstan i postač se njime približava svome
Gospodaru preferirajući Allahovo zadovoljstvo nad svojim pohotama i željama,
ostavljanjem onoga što voli od hrane, pića i ostalih uživanja, što upućuje na
istinski iman (vjerovanje).
11. Postom se ovladava svojim strastima, sputavaju životinjski prohtjevi i
postiže duhovna snaga i zdravstveni efekti probavnog trakta.
12. U ramazanu ima noć Kadra koja je vrednija od hiljadu mjeseci u kojima nema
te noći.
13. Dnevni post, noćno klanjanje ili provođenje noći Kadra u ibadetu sa imanom i
u ime Allaha, dž.š, mogu biti ponaosob uzrokom oprosta grijeha, itd.
ZEKAT (OBAVEZNO DAVANJE BOGATIH)
Pošto se uz ramazan uvećavaju dobročinstva onda bi bilo logično da svaki
pojedinac odredi i svoja lična godišnja davanja zekata i drugih stalnih
materijalnih obaveza u svom džematu baš u tom posebno vrijednom mjesecu, kako bi
ne samo izvršio obavezu nego i umnogostručio svoja dobra djela.
Zekat je materijalno davanje u korist osam potrebnih kategorija spomenutih u
kur’anskoj normi ajeta u kojem se govori o podjeli zekata.
Filološki, zekat znači čistoća, povećanje i rast. Terminološki, hanefijski pravnici definiraju zekat kao „posjedovanje posebne osobe (siromašni musliman koji nije hašimitskog porijekla niti njihov štićenik), bez pribavljanja bilo kakve druge koristi ili cilja (osim zekata) posebnog dijela (postotka) od posebnog (materijalnog) imetka koji je odredio Zakonodavac kao davanje u ime Allaha, dž.š.”
Tumačenjem definicije mogu se izvesti slijedeći elementi:
Zekat je spomenut u osamdeset i
dva ajeta zajedno sa namazom, što govori o njegovoj izuzetnoj važnosti.
Mnogobrojne kur’ansko-hadiske norme potiču na davanje zekata: „Uzmi od
dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.”
„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra
djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i
Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati.”
„Oni koji će, ako im damo vlast na zemlji, namaz obavljati i zekat davati
i koji će tražiti da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćati.”
Tirmizija bilježi od Ebu Kebše el-Enmarija da je Poslanik, s.a.v.s, rekao:
„Na tri stvari se zaklinjem. Pripovijedam vam, pa poslušajte: Sadaka (milostinja,
zekat) ne krnji imetak, niti se desi da kada se nekome čini nasilje pa se on
strpi a da mu Allah zbog toga ne poveća ugled, niti neko otvori vrata prošnje a
da mu Allah ne otvori vrata siromaštva.”
Drugi su kur’ansko-hadiski tekstovi došli u vidu zastrašujuće prijetnje onima
koji ne dijele imetak, zanemarujući tu obavezu: „Onima koji zlato i srebro
gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na dan kad se
ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine
njihove i leđa njihova budu žigosala. 'Ovo je ono što ste za sebe zgrtali;
iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!’”
„Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili.”
Bilježe Buharija i Muslim od Ebu
Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s, rekao citirajući ovaj ajet: „Kome Allah
podari imetak pa ne podijeli zekat pretvorit će mu se na Sudnjem danu u jednu
ćelavu zmijurinu sa dvije tačkice iznad očiju koja će ga obaviti na Sudnjem danu,
zgrabiti za vilice i reći: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje bogatstvo!’”
- Imetak, po islamskoj ekonomskoj doktrini, u krajnjoj konsekvenci, pripada
Allahu, dž.š. On je taj koji ga je stvorio, podario ga ljudima i odredio kao
rizk (opskrba). Ljudi ga mogu uslovno posjedovati i koristiti se njime ili
njegovim prihodima nakon što ga zarade na halal način, tj. dozvoljenim
sredstvima, ili na način koji je Zakonodavac odredio pravovaljanim kao što je:
rad, trgovina, ugovor, nasljedstvo i sl. Da bi čovjek iskazao svoju zahvalnost
na tom daru i opskrbi, očistio svoj imetak i sačuvao ga od propasti a time i
povećao, mora obavezno dijeliti zekat u skladu kur’anske norme: „I kad je
Gospodar vaš objavio: ,Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati;
budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.’”
- Zbog ovakvog pogleda na imetak u Šerijatu, bogati musliman mora da razumije
stanje siromaha i solidariše se sa njim, znajući i prihvatajući kao strogu
obavezu pravo siromašnog u imetku bogatog, a ne kao dobrovoljno davanje koje
može kada hoće uskratiti i zabraniti.
Koristi zekata
Zekat iskupljuje svoga vlasnika i čuva od raznih nesreća i iskušenja kao što se
prenosi u vjerodostojnom predanju Buharije i Muslima koje bilježe od Poslanika,
s.a.v.s: „Iskušenje čovjeka u porodici, imetku, životu, djeci i komšiluku
iskupljuje: post, namaz, sadaka (milostinja, zekat), naređivanje dobrih, a
zabranjivanje loših djela.”
- Zekat ima i moralno-odgojni efekat. Onaj ko se navikne da od svog imetka
dijeli koristeći drugima i ne pomišlja da bespravno uzme tuđe vlasništvo.
- Zekat, kao što odgaja svoga vlasnika i čisti ga moralno, isto tako čisti i
čuva njegov imetak od raznih nesreća. U šerijatskim izvorima na arapskom jeziku
zekat se naziva „zekatul-mal” što u prevodu znači povećavanje, rast imetka.
Poslanik, s.a.v.s, rekao je: „Zaštitite vaš imetak zekatom, liječite vaše
bolesne sadakom (milostinjom) i pripremite se dovom protiv nesreće.”
- Davanjem zekata postižu se razni socijalni, ekonomski, misionarski i drugi
efekti u društvu zbrinjavanjem siromašnih i potrebnih, osnivanjem fondova pomoći
čak i za nemuslimane (Omer, r.a, odredio je iznos iz državne blagajne za
izdržavanje židova koji je prosio ) upošljavanjem nezaposlenih, pomaganjem
boraca na Allahovom putu, dijelenjem u svrhu misionarstva, itd.
- Zekat je zaštita i lijek, uzrok za bereket (blagoslov) u: životu, porodu,
dugovječnosti; odgađa razne nesreće i bolesti, gasi kabursku vatru i patnju…
Poslanik, a.s, je rekao: „Svaki čovjek je pod zaštitom svoje sadake do
momenta kada će Allah, dž.š, presuditi ljudima na Sudnjem danu.”
Propisi o davanju zekata
Obavezni postotak zekata se
razlikuje shodno različitim vrstama imetka na koji se daje zekat i ovisno od
truda, vremena i teškoće koji se utroše prilikom privređivanja. Najveći procenat
ili jedna petina (20%) daje se na pronađeno zakopano blago, jer se u tome
utrošilo najmanje truda i vremena za privređivanje. Na prihode iz zemlje daje se
jedna desetina (10%) ako se određena kultura na koju se daje zekat prilikom
uzgoja ne mora zalijevati. Ako se zalijeva (time je teškoća privređivanja veća),
onda je postotak zekata manji i iznosi pola desetine, tj. 5%. A ako se radi samo
o zaradi, onda je zekat još upola manji i iznosi četvrtinu desetine, tj. 2.5%,
što je procenat koji se daje na novac, zlato, srebro i sl.
Razlikuje se količina nisaba (određena količina na koju se obavezno daje zekat)
kod različitih vrsta imetka.
Zekat je obavezan na slijedeće vrste imetka: novac, zlato, srebro i razne vrste
vrijedonosnih papira i dionica; rudno blago i pronađeno zakopano blago koje se
vadi iz zemlje; voće i poljoprivredne kulture koje se mogu čuvati i skladištiti
a koriste se u ljudskoj ishrani; trgovačka roba, stoka koja je na ispaši a
pripada vrsti en’am, tj. deve, krave, (bivoli) i ovce (koze) .
Po pretežnom mišljenju nekih pravnih škola ne mora se davati zekat na :
2. imetak koji nije dostigao
količinu nisaba,
3. voće i povrće (ali je lijepo dati kao milostinju komšiluku i sirotinji dio
toga),
4. plemenito kamenje, kao što su: smaragdi, safiri, biseri, dijamanti, sitni (koraljni)
biseri, topazi itd,
5. nepokretnu imovinu koja nije za trgovinu kao što su kuće, stanovi, prostirka,
namještaj, odjeća, tvornice, auta za prevoz, alati i sredstva za proizvodnju,
oružje i druge stvari kojima se služi i koristi, a nisu namijenjene za trgovinu,
6. uvakufljeni ili zavjetni imetak za razne dobrotvorne svrhe, kao što su:
vakufi za sirotinju, džamije, škole, bolnice, prihvatilišta, vojne kasarne i sl,
7. sredstva i stvari u rukama drugih koji su ih dužni vratiti kao što su:
krediti, zalog, pozajmica i sl,
8. lični nakit žena , (Hanefijska pravna škola, za razliku od većine, smatra da
se daje zekat i na lični nakit ).
9. imetak koji nije još u posjedu vlasnika, kao što je: vjenčani dar žene,
oporuka, nasljedstvo, poklon, nadoknada, krvarina i sl,
Naravno, po svim ovim pitanjima i vrstama imetka nema konsenzusa tako da
ponegdje postoje dijametralno suprotna mišljenja kod njihovog pravnog tretmana u
različitim pravnim školama Šerijata.
Vitre (zekatul-fitr, sadekatul-fitr)
Spomenuli smo da obavezno davanje
zekata može biti na imetak i na tijelo, a to su u običajnoj terminologiji vitre
ili arapski zekatul-fitr i sadekatul-fitr.
Zekatul-fitr je obaveza za svakog pojedinog muslimana, bilo da se radi o
muškarcu ili ženi, malom ili velikom.
Buharija i Muslim bilježe od Omera: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, propisao je
uz ramazan zekatul-fitr u visini sa’a (3261,5 gr. kod hanefija ) datula, ili
sa’a ječma, ili sa’a pšenice, kao obavezno davanje za svakog muslimana:
slobodnog ili roba, za muško ili žensko, za malog ili velikog.”
Tri su uvjeta kod hanefijskih pravnika za obavezu davanja sadekatul-fitra:
1. islam,
2. sloboda i
3. posjedovanje nisaba.
Sadakatul-fitr daje onaj ko je obavezan. Dijeli se za sebe, za svoje malodobne
članove porodice, svoje stare iznemogle osobe ako su siromašne, za ludaka i roba
(makar bio i kafir). Ne mora se davati zekatul-fitr za: roditelje, odrasle
sinove, malodobnu braću, rođake i ženu .
Ovim davanjem postiže se čišćenje posta i pomaganje siromaha da na najveći
islamski praznik ne moraju prositi.
Ebu Davud i Ibni Madždže bilježe predanje od Ibni Abbasa: „Allahov Poslanik,
s.a.v.s. propisao je zekatul-fitr kao čišćenje posta od ružnog i bespotrebnog
govora postača i kao hranu siromaha. Ko je podijeli prije bajram-namaza tretira
se pravovaljanom sadekatul-fitr, a ko je podijeli poslije toga, tretira se
običnom sadakom (milostinja).”
Zekatul-fitr je propisan druge godine po hidžri. Ebu Hanife je dozvolio da se može dati u protuvrijednosti, umjesto u naturi, kako je spomenuto u hadiskim normama. Obaveza davanja sadekatul-fitra pada na dan Bajrama, prije klanjanja bajramskog namaza, a može se dati na dan-dva ili na nekoliko dana i prije Bajrama.