Šerijatsko pravni aspekt ramazana

Šerijatsko pravni aspekt ramazana

Post mjeseca ramazana, kao jedan od glavnih ruknova islama, ima doktrinarne, duhovne, društvene, fizičke i eshatološke specifičnosti. To je jedini vid obredoslovlja (ibadet) za koji Allah, dž.š, kaže da je Njegovo lično vlasništvo:

„Svi poslovi čovjeka su njegovi, osim posta. Post je Moj i Ja za njega dajem nagradu.”
Post mjeseca ramazana propisan je kur’anskim i hadiskim normama, te konsenzusom islamskog ummeta. U Kur’anu se kaže: „O vjernici! Propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste se grijeha klonili.”
Propis obaveze posta došao je, po konsenzusu, godinu i po nakon naredbe o promjeni kible od Mesdžidul-Aksa’a prema Kabi, desetog ša’bana druge godine po hidžri. Allahov Poslanik, s.a.v.s, postio je devet ramazana prije nego što je preminuo.

Post u pravnom smislu znači:
Svjesno suzdržavanje (sa nijetom) od svega što kvari post danju od pojave zore do zalaska sunca. Odnosno, to je aktivno apstiniranje postača s određenim uvjetima (da je musliman, mentalno zdrav, ako se radi o žensku da nije u stanju čekanja nakon poroda ili da nije u menstrualnom ciklusu) od dvije vrste želja čiji izvor su stomak i spolni organ, sustežući se spolnog odnosa ili da bilo što uđe na usta u probavni trakt određeno vrijeme (od zore do zalaska sunca) sa nijjetom, tj. ciljano pod punom autonomijom volje kako bi napravio distinkciju između obredoslovlja (ibadet) i običajnog ponašanja (adet).

Vrijednost ramazana i posta
Pravni propisi o mjesecu ramazanu i postu mjeseca ramazana, tematika je na koju su napisane biblioteke knjiga pravno-fikhskog karaktera. Da ne bismo otišli isuviše u širinu kod obrađivanja ove teme, fokusirat ćemo se samo na neke specifičnosti koje su spomenute u tradicionalnim šerijatskim izvorima.

Kur’an kaže: „U mjesecu ramazanu objavljen je Kur’an, koji je putokaz ljudima i jasan dokaz pravog puta i razlikovanja dobra od zla.”
Taberani bilježi od Abdullaha b. Mes’uda: „Odabrani mjesec je mjesec ramazan, a odabrani dan je dan džume (petak).”

Buharija i Muslim bilježe od Ebu Hurejre, koji prenosi od Vjerovjesnika, s.a.v.s, da je rekao: „Ko noć Kadra provede u dobrovoljnom vidu klanjanja sa čvrstim vjerovanjem i samokontrolom , bit će mu oprošteni raniji grijesi. A ko isposti ramazan sa čvrstim vjerovanjem i samokontrolom bit će mu oprošteni raniji grijesi.”
Ahmed, El-Bezzar i Bejheki od Ebu Hurejre bilježe da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Moj ummet je odlikovan ramazanom sa pet stvari koje nisu date ni jednom drugom narodu prije:
1. dah iz usta postača ljepši je kod Allaha od mirisa miska,
2. i ribe u vodi traže oprost za njih sve dok se ne omrse,
3. Allah, dž.š, svaki dan uljepša svoj džennet govoreći: ,Dobri vjernici samo što nisu odbacili svoj dunjalučki teret i uputili se tebi.’,
4. sputaju se napasni šejtani, tako da ne mogu zavoditi uz ramazan i činiti ono što inače rade u drugim mjesecima i
5. oproste im se (postačima) grijesi u zadnjoj ramazanskoj noći. Rečeno je: ,Allahov Poslaniče, je li to noć Kadra?’ On reče: 'Ne, radnik dobija nagradu za svoj posao kada ga okonča.’”
Muslim bilježi predanje od Ebu Hurejre: „Pet dnevnih namaza (namaz do slijedećeg), džuma do druge džume, a ramazan do drugog ramazana, brišu grijehe, ako se kloni velikih.”

Hakim bilježi da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Uslišaj Bože!”, nakon što je melek Džibril rekao: „Teško onom ko dočeka ramazan pa mu se (zbog ramazana) ne oprosti.”
Ibni Huzejme bilježi od Selmana da je rekao: „Allahov Poslanik, a.s, održao nam je hutbu na kraju mjeseca ša’bana, rekavši: 'Ljudi, dolazi vam veličanstveni mjesec, mjesec pun bereketa, u kome ima jedna noć vrjednija od hiljadu drugih mjeseci. Allah, dž.š, odredio je u tome mjesecu post kao strogu obavezu, a teraviju - namaz koji se obavlja u tim noćima - kao dobrovoljni vid ibadeta. Ko se Allahu, dž.š, približi kakvim dobročinstvom, tretiraće se kao da je obavio farz (strogu obavezu) u nekom drugom mjesecu. Ko obavi strogu obavezu (farz), tretiraće se kao da je obavio sedamdeset farzova u nekom drugom mjesecu. To je mjesec strpljivosti, za koju je nagrada džennet i mjesec pomaganja kada se povećava opskrba vjernika. Ko u njemu priredi iftar i nahrani postača, bit će mu to oprost od grijeha i iskup od vatre, a dobit će nagradu kao i postač, bez umanjenja njegove nagrade.’
Rekoše: 'Allahov Poslaniče, nismo svi u mogućnosti nahraniti postača.’ Muhammed, a.s, odgovori: 'Allah, dž.š, tu nagradu daje i onome ko ponudi postaču hurmu (datulu) ili ga napoji vodom ili gutljajem mlijeka.'

To je mjesec čiji je početak milost, sredina oprost, a kraj iskup od vatre. Ko olakša nekome u tom mjesecu Allah, dž.š, mu oprašta grijehe i oslobađa ga od vatre… Ko napoji postača, napojiće ga Allah, dž.š, sa moga Havda (pojilo) tako da neće ožedniti do ulaska u džennet.”

Bilježe Muslim, Ahmed, Nesai i Buharija ali u malo izmijenjenoj verziji, od Ebu Hurejre da je Alahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Allah, dž.š, kaže: 'Svi poslovi čovjeka su njegovi, osim posta. Post je Moj i Ja za njega dajem nagradu.’
Post je štit, pa kada neko posti, neka ne govori ružne riječi i neka ne viče. Ako ga neko napadne i uvrijedi, neka kaže: 'Ja postim, ja postim.’
Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, dah iz usta postača je kod Allaha, dž.š, na Sudnjem danu ljepši od mirisa miska. Postač ima dvije radosti; prva mu je radost kada se mrsi prilikom iftara, a druga kad sretne svoga Gospodara.”
Od Ebu Hurejre se prenosi: „Ko se omrsi jedan dan ramazana, bez opravdanog razloga kao što je olakšica (putniku) ili bolest, ne može ga nadoknaditi makar i čitav život postio.”

Od Džabira b. Abdullaha El-Ensarije prenosi se: „Kada zapostiš, neka poste uši tvoje, i oči tvoje, i tvoj jezik neka posti od laži i zabranjenih stvari. Ostavi se uznemiravanja i napadanja komšije. Neka se na tebi ogleda post i smirenost. I neka ti dan posta ne bude kao dan kada se mrsiš.”
Buharija i Muslim bilježe predanje od Ebu Hurejere da je Allahov Poslanik, a.s, rekao: „Kada dođe ramazan pootvaraju se vrata dženneta a pozatvaraju vrata džehennema i sputaju (povežu) šejtani.”

Koristi mjeseca ramazana

Islamski učenjaci navode razne božanske darove i ni’mete koji se ostvaruju ljudima tokom ramazana, kao što se može razumjeti iz spomenutih i drugih kur’ansko-hadiskih normi:

1. Propis ramazanskog posta je vid izuzetne mjesečne mogućnosti da se dospije do oprosta grijeha.
2. Uzvišeni Allah, dž.š, uvećava vrijednost dobročinstva deset do sedam stotina puta, pa i više. Međutim, uz ramazan se nagrada za post uvećava nebrojeno puta jer Allah, dž.š, kaže samo za post, od svih ibadetskih aktivnosti, da je Njegov i da On za njega posebno nagrađuje.
3. Post je tajna između Allaha i Njegovog roba, koju niko drugi ne može kontrolisati, jer je čovjek u mogućnosti sakriti mršenje od ljudi. Međutim, kada neko posti ustežući se od jela, pića i drugih pohota, radi Allahove nagrade, onda taj ibadet biva iskren i u njemu doista nema primjesa licemjerstva.
4. Post je štit, preventiva i zaštita od eshatološke kazne.
5. Postač ima dvije radosti: radost kod iftara zbog završetka jednog dan posta, najvrjednijeg ibadeta, nakon čega postaju dozvoljene postom zabranjene stvari kao što su jelo, piće, spolni odnos i druge pohote, i radost kada sretne svoga Gospodara na Sudnjem danu pa ga nagradi za odricanje i uvede u džennet na vrata Rejjan kroz koja ulaze samo postači.
6. Dah iz usta postača kod Allaha, dž.š, ljepši je od mirisa miska.
7. Allahova stvorenja kao što su meleki, pa čak i ribe u vodi, mole za oprost eventualnih grijeha postača sve dok posti.
8. Šejtani se povežu i onemoguće uz ramazan tako da ne mogu djelovati i uticati na ljude kao što djeluju i zavode van mjeseca ramazana.
9. Obavljanje 'umre (posjeta svetim hadždžskim mjestima) uz ramazan je na stepenu vrijednosti obavljanja hadždža. Na Sudnjem danu post će biti zagovornik svome vlasniku koji će moći posredovati kod Allaha, dž.š, da mu oprosti.
10. Ramazanski ibadet može biti raznovrstan i postač se njime približava svome Gospodaru preferirajući Allahovo zadovoljstvo nad svojim pohotama i željama, ostavljanjem onoga što voli od hrane, pića i ostalih uživanja, što upućuje na istinski iman (vjerovanje).
11. Postom se ovladava svojim strastima, sputavaju životinjski prohtjevi i postiže duhovna snaga i zdravstveni efekti probavnog trakta.
12. U ramazanu ima noć Kadra koja je vrednija od hiljadu mjeseci u kojima nema te noći.
13. Dnevni post, noćno klanjanje ili provođenje noći Kadra u ibadetu sa imanom i u ime Allaha, dž.š, mogu biti ponaosob uzrokom oprosta grijeha, itd.

ZEKAT (OBAVEZNO DAVANJE BOGATIH)
Pošto se uz ramazan uvećavaju dobročinstva onda bi bilo logično da svaki pojedinac odredi i svoja lična godišnja davanja zekata i drugih stalnih materijalnih obaveza u svom džematu baš u tom posebno vrijednom mjesecu, kako bi ne samo izvršio obavezu nego i umnogostručio svoja dobra djela.
Zekat je materijalno davanje u korist osam potrebnih kategorija spomenutih u kur’anskoj normi ajeta u kojem se govori o podjeli zekata.

Filološki, zekat znači čistoća, povećanje i rast. Terminološki, hanefijski pravnici definiraju zekat kao „posjedovanje posebne osobe (siromašni musliman koji nije hašimitskog porijekla niti njihov štićenik), bez pribavljanja bilo kakve druge koristi ili cilja (osim zekata) posebnog dijela (postotka) od posebnog (materijalnog) imetka koji je odredio Zakonodavac kao davanje u ime Allaha, dž.š.”

Tumačenjem definicije mogu se izvesti slijedeći elementi:

Nahraniti siromaha, siroče i slično, makar i sa nijjetom podjele zekata, ne tretira se zekatom, jer to nije posjedovanje koje je terminološki određeno defincijom. Zekat je pravovaljan samo ako se određena količina hrane ili određenih namirnica preda u posjed onoga kome se može podijeliti zekat. Isto je i sa opraštanjem duga, koji se ne računa zekatom, jer se opraštanje duga pravno ne tretira posjedovanjem.
Smjestiti siromaha u svoju kuću sa nijjetom zekata ne tretira se zekatom, jer korist stanovanja vid je usluge, a ne vid posjedovanja imetka materijalnog karaktera.
Zekat se ne daje svojoj bližoj, uzlaznoj i silaznoj rodbini, niti ženi, jer su to kategorije za druge materijalne obaveze koje imaju drugi nijjet (cilj). Dozvoljeno je dati zekat bratu, sestri, tetkama itd.
Zekat je obavezno davanje određenog iznosa, tj. postotka koji je odredio Zakonodavac. Skala tog postotka se razlikuje i penje od 2,5 do 20%, u zavisnosti od imetka na koji se daje zekat, u što ne spada obična sadaka (milostinja) ili sadekatul-fitr (davanje koje se daje uz ramazan kao sredstvo čišćenja posta od određenih nedostataka).
Zekat kao obavezno davanje daje se samo na određenu količinu imetka, tj. nisab, eksplicitno preciziran i fiksiran tekstualnim normama za određene kategorije imetka.
Zekat se daje samo u korist osam potrebnih kategorija ljudi fiksiranih poznatom kur’anskom normom.
Zekat se daje ciljano sa nijjetom (cilj) zadovoljavanja Allaha, dž.š.
Zekat je propisan na početku islama, prije hidžre, kao neodređeno, općenito davanje bez određenog fiksnog postotka ili imetka iz kojeg se mora podijeliti ostavljanjem prava svakom pojedincu da to sam sebi odredi. Tek druge godine po hidžri zekat je propisan sa svim pojedinačnim praktičnim propisima kao jedan od pet ruknova islama, nakon što je propisan post i zekatul-fitr. Propisan je kur’ansko-hadiskim normama i konsenzusom. U Kur’anu se kaže: „Namaz klanjajte i zekat dijelite.”
Propis zekata se ne odnosi, po konsenzusu, na poslanike, jer je zekat vid čišćenja, a poslanici su bili neporočni, bez imetka i mogućnosti da budu nasljeđivani (kada umru) od strane svoje porodice. ,,Njihov imetak” bio je ustvari Allahov polog kojim su samo raspolagali, dijelili ga i pomagali druge.

Ajeti i hadisi o zekatu

Zekat je spomenut u osamdeset i dva ajeta zajedno sa namazom, što govori o njegovoj izuzetnoj važnosti.
Mnogobrojne kur’ansko-hadiske norme potiču na davanje zekata: „Uzmi od dobara njihovih zekat, da ih njime očistiš i blagoslovljenim ih učiniš.”
„A vjernici i vjernice su prijatelji jedni drugima: traže da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćaju, i namaz obavljaju i zekat daju, i Allahu i Poslaniku Njegovu se pokoravaju. To su oni kojima će se Allah sigurno smilovati.”
„Oni koji će, ako im damo vlast na zemlji, namaz obavljati i zekat davati i koji će tražiti da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćati.”
Tirmizija bilježi od Ebu Kebše el-Enmarija da je Poslanik, s.a.v.s, rekao: „Na tri stvari se zaklinjem. Pripovijedam vam, pa poslušajte: Sadaka (milostinja, zekat) ne krnji imetak, niti se desi da kada se nekome čini nasilje pa se on strpi a da mu Allah zbog toga ne poveća ugled, niti neko otvori vrata prošnje a da mu Allah ne otvori vrata siromaštva.”
Drugi su kur’ansko-hadiski tekstovi došli u vidu zastrašujuće prijetnje onima koji ne dijele imetak, zanemarujući tu obavezu: „Onima koji zlato i srebro gomilaju i ne troše ga na Allahovu putu - navijesti bolnu patnju na dan kad se ono u vatri džehennemskoj bude usijalo, pa se njime čela njihova i slabine njihove i leđa njihova budu žigosala. 'Ovo je ono što ste za sebe zgrtali; iskusite zato kaznu za ono što ste gomilali!’”

„Neka oni koji škrtare u onom što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili.”

Bilježe Buharija i Muslim od Ebu Hurejre da je Poslanik, s.a.v.s, rekao citirajući ovaj ajet: „Kome Allah podari imetak pa ne podijeli zekat pretvorit će mu se na Sudnjem danu u jednu ćelavu zmijurinu sa dvije tačkice iznad očiju koja će ga obaviti na Sudnjem danu, zgrabiti za vilice i reći: 'Ja sam tvoj imetak, ja sam tvoje bogatstvo!’”
- Imetak, po islamskoj ekonomskoj doktrini, u krajnjoj konsekvenci, pripada Allahu, dž.š. On je taj koji ga je stvorio, podario ga ljudima i odredio kao rizk (opskrba). Ljudi ga mogu uslovno posjedovati i koristiti se njime ili njegovim prihodima nakon što ga zarade na halal način, tj. dozvoljenim sredstvima, ili na način koji je Zakonodavac odredio pravovaljanim kao što je: rad, trgovina, ugovor, nasljedstvo i sl. Da bi čovjek iskazao svoju zahvalnost na tom daru i opskrbi, očistio svoj imetak i sačuvao ga od propasti a time i povećao, mora obavezno dijeliti zekat u skladu kur’anske norme: „I kad je Gospodar vaš objavio: ,Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati; budete li nezahvalni, kazna Moja doista će stroga biti.’”
- Zbog ovakvog pogleda na imetak u Šerijatu, bogati musliman mora da razumije stanje siromaha i solidariše se sa njim, znajući i prihvatajući kao strogu obavezu pravo siromašnog u imetku bogatog, a ne kao dobrovoljno davanje koje može kada hoće uskratiti i zabraniti.

Koristi zekata

Zekat iskupljuje svoga vlasnika i čuva od raznih nesreća i iskušenja kao što se prenosi u vjerodostojnom predanju Buharije i Muslima koje bilježe od Poslanika, s.a.v.s: „Iskušenje čovjeka u porodici, imetku, životu, djeci i komšiluku iskupljuje: post, namaz, sadaka (milostinja, zekat), naređivanje dobrih, a zabranjivanje loših djela.”
- Zekat ima i moralno-odgojni efekat. Onaj ko se navikne da od svog imetka dijeli koristeći drugima i ne pomišlja da bespravno uzme tuđe vlasništvo.
- Zekat, kao što odgaja svoga vlasnika i čisti ga moralno, isto tako čisti i čuva njegov imetak od raznih nesreća. U šerijatskim izvorima na arapskom jeziku zekat se naziva „zekatul-mal” što u prevodu znači povećavanje, rast imetka. Poslanik, s.a.v.s, rekao je: „Zaštitite vaš imetak zekatom, liječite vaše bolesne sadakom (milostinjom) i pripremite se dovom protiv nesreće.”
- Davanjem zekata postižu se razni socijalni, ekonomski, misionarski i drugi efekti u društvu zbrinjavanjem siromašnih i potrebnih, osnivanjem fondova pomoći čak i za nemuslimane (Omer, r.a, odredio je iznos iz državne blagajne za izdržavanje židova koji je prosio ) upošljavanjem nezaposlenih, pomaganjem boraca na Allahovom putu, dijelenjem u svrhu misionarstva, itd.
- Zekat je zaštita i lijek, uzrok za bereket (blagoslov) u: životu, porodu, dugovječnosti; odgađa razne nesreće i bolesti, gasi kabursku vatru i patnju… Poslanik, a.s, je rekao: „Svaki čovjek je pod zaštitom svoje sadake do momenta kada će Allah, dž.š, presuditi ljudima na Sudnjem danu.”

Propisi o davanju zekata

Obavezni postotak zekata se razlikuje shodno različitim vrstama imetka na koji se daje zekat i ovisno od truda, vremena i teškoće koji se utroše prilikom privređivanja. Najveći procenat ili jedna petina (20%) daje se na pronađeno zakopano blago, jer se u tome utrošilo najmanje truda i vremena za privređivanje. Na prihode iz zemlje daje se jedna desetina (10%) ako se određena kultura na koju se daje zekat prilikom uzgoja ne mora zalijevati. Ako se zalijeva (time je teškoća privređivanja veća), onda je postotak zekata manji i iznosi pola desetine, tj. 5%. A ako se radi samo o zaradi, onda je zekat još upola manji i iznosi četvrtinu desetine, tj. 2.5%, što je procenat koji se daje na novac, zlato, srebro i sl.
Razlikuje se količina nisaba (određena količina na koju se obavezno daje zekat) kod različitih vrsta imetka.
Zekat je obavezan na slijedeće vrste imetka: novac, zlato, srebro i razne vrste vrijedonosnih papira i dionica; rudno blago i pronađeno zakopano blago koje se vadi iz zemlje; voće i poljoprivredne kulture koje se mogu čuvati i skladištiti a koriste se u ljudskoj ishrani; trgovačka roba, stoka koja je na ispaši a pripada vrsti en’am, tj. deve, krave, (bivoli) i ovce (koze) .
Po pretežnom mišljenju nekih pravnih škola ne mora se davati zekat na :

konje, mazge, magarad, ptice u zraku, ribe u vodi i divljač na zemlji,

2. imetak koji nije dostigao količinu nisaba,
3. voće i povrće (ali je lijepo dati kao milostinju komšiluku i sirotinji dio toga),
4. plemenito kamenje, kao što su: smaragdi, safiri, biseri, dijamanti, sitni (koraljni) biseri, topazi itd,
5. nepokretnu imovinu koja nije za trgovinu kao što su kuće, stanovi, prostirka, namještaj, odjeća, tvornice, auta za prevoz, alati i sredstva za proizvodnju, oružje i druge stvari kojima se služi i koristi, a nisu namijenjene za trgovinu,
6. uvakufljeni ili zavjetni imetak za razne dobrotvorne svrhe, kao što su: vakufi za sirotinju, džamije, škole, bolnice, prihvatilišta, vojne kasarne i sl,
7. sredstva i stvari u rukama drugih koji su ih dužni vratiti kao što su: krediti, zalog, pozajmica i sl,
8. lični nakit žena , (Hanefijska pravna škola, za razliku od većine, smatra da se daje zekat i na lični nakit ).
9. imetak koji nije još u posjedu vlasnika, kao što je: vjenčani dar žene, oporuka, nasljedstvo, poklon, nadoknada, krvarina i sl,
Naravno, po svim ovim pitanjima i vrstama imetka nema konsenzusa tako da ponegdje postoje dijametralno suprotna mišljenja kod njihovog pravnog tretmana u različitim pravnim školama Šerijata.

Vitre (zekatul-fitr, sadekatul-fitr)

Spomenuli smo da obavezno davanje zekata može biti na imetak i na tijelo, a to su u običajnoj terminologiji vitre ili arapski zekatul-fitr i sadekatul-fitr.
Zekatul-fitr je obaveza za svakog pojedinog muslimana, bilo da se radi o muškarcu ili ženi, malom ili velikom.
Buharija i Muslim bilježe od Omera: „Allahov Poslanik, s.a.v.s, propisao je uz ramazan zekatul-fitr u visini sa’a (3261,5 gr. kod hanefija ) datula, ili sa’a ječma, ili sa’a pšenice, kao obavezno davanje za svakog muslimana: slobodnog ili roba, za muško ili žensko, za malog ili velikog.”
Tri su uvjeta kod hanefijskih pravnika za obavezu davanja sadekatul-fitra:
1. islam,
2. sloboda i
3. posjedovanje nisaba.
Sadakatul-fitr daje onaj ko je obavezan. Dijeli se za sebe, za svoje malodobne članove porodice, svoje stare iznemogle osobe ako su siromašne, za ludaka i roba (makar bio i kafir). Ne mora se davati zekatul-fitr za: roditelje, odrasle sinove, malodobnu braću, rođake i ženu .
Ovim davanjem postiže se čišćenje posta i pomaganje siromaha da na najveći islamski praznik ne moraju prositi.
Ebu Davud i Ibni Madždže bilježe predanje od Ibni Abbasa: „Allahov Poslanik, s.a.v.s. propisao je zekatul-fitr kao čišćenje posta od ružnog i bespotrebnog govora postača i kao hranu siromaha. Ko je podijeli prije bajram-namaza tretira se pravovaljanom sadekatul-fitr, a ko je podijeli poslije toga, tretira se običnom sadakom (milostinja).”

Zekatul-fitr je propisan druge godine po hidžri. Ebu Hanife je dozvolio da se može dati u protuvrijednosti, umjesto u naturi, kako je spomenuto u hadiskim normama. Obaveza davanja sadekatul-fitra pada na dan Bajrama, prije klanjanja bajramskog namaza, a može se dati na dan-dva ili na nekoliko dana i prije Bajrama.