PAMTIMO PREDSJEDNIKOVE RIJEČI...

"Velikim Bogom se kunemo da robovi biti nećemo!"

Alija Izetbegović

Iz knjige "Armija Bosne i Hercegovine"

„Volio bih da me upamte kao čovjeka koji je narod BiH uvijek imao na srcu."

"Dozvolite da se ne složim sa mišljenjem da sam ja toliko važan za odbranu, pa i opstanak bošnjačkog naroda. Bilo bi loše da je to tako, ali, hvala Bogu, nije. Hiljade ljudi se bori, lakše im je sa mnom, kao sto je meni lakše sa njima, ali oni bi se borili i bez mene i nastavit će se boriti i raditi kada ja odem. Uvjerio sam se u to u oktobru 1992. kada sam prvi put prošao uzduž i poprijeko Bosnu u kojoj je bjesnio rat. Ponovio sam taj obilazak dva mjeseca kasnije, u decembru iste godine. Došao sam u jedan Gradačac, koji je već bio odbranjen i koji će biti konačno odbranjen u bici što će se voditi u novembru 1992., kada smo napravili hršum. Šta sam im ja i ljudi oko mene u Sarajevu pomogli u tome? Nismo mnogo. Pomogli smo im utoliko što smo prije početka rata organizirali narod i pripremili nešto oružja, nažalost ne mnogo, i što smo im negdje ujesen, a prije ove odlučne bitke u novembru, dostavili nešto oružja protiv oklopa. Sve drugo odradili su oni sami, na osnovu lične inicijative, organizirajući i pomoć iz svoje dijaspore u Evropi. U ovome su pokazali veliku mjeru samostalnosti, snalažljivosti i mašte. Sjetite se onoga oklopnog voza kada su ga borci Gradačca namamili i uništili. Nije to bila naša ideja, bilo je to i u zamisli i u izvedbi njihovo djelo..”

Iz knjige "Islamska deklaracija"

"Hoćemo li da muslimanski narodi izađu iz kretanja u krugu, iz zavisnosti, zaostalosti i siromaštva;
hoćemo li da ponovo sigurnim korakom stupe na stazu dostojanstva i prosvijećenosti i da postanu gospodari svoje sudbine;
hoćemo li da ponovo punom snagom izbiju vrela hrabrosti, genija i vrline;
tada jasno ukažimo na put koji vodi do tog cilja:

Ostvarenje islama na svim poljima u ličnom životu pojedinca, u porodici i društvu, kroz obnovu islamske vjerske misli i stvaranja jedinstvene islamske zajednice od Maroka do Indonezije.

Ovaj cilj može izgledati i nevjerovatan i dalek, ali on je realan, jer se samo on nalazi u domenu mogućeg. Naprotiv, svaki neislamski program može prividno izgledati blizak i na domaku cilja, ali on je za islamski svijet čista utopija, jer leži u domenu nemogućeg.

Povijest pokazuje jasnu činjenicu: Islam je jedina misao koja je mogla uzbuditi maštu muslimanskih naroda i ostvariti kod njih neophodnu mjeru discipline, inspiracije i energije. Nijedan drugi ideal, stran islamu, nije nikada uspio ostvariti bilo kakav efekat od značaja ni na polju kulture ni na polju države. Ustvari, sve što je u povijesti muslimanskih naroda veliko i vrijedno spomena, stvoreno je pod znamenjem islama."

Na kraju knjige... "Dok sam ovo pisao, jedna misao me zaustavljala i ometala, naime misao da ovo pisanje nema nikakve svrhe. Sada mi je 61 godina, narušenog sam zdravlja- koliki su izgledi da uopće dočekam vaš odgovor. Nastavio sam da pišem jer sam shvatio da je to, iako beskrajno malo, ali jedino što još mogu učiniti da se slične stvari ne ponove ili da se događaju što manje. Volim ovu zemlju i stalo mi je da ne bude zemlja bezakonja. Uostalom, u njoj će nastaviti da žive moja djeca."

U svom zrelom dobu Izetbegović piše knjigu "Islam između Istoka i Zapada" u kojoj, na vrlo uvjerljiv i dokumentovan način, ukazuje da je islam spas za čovjeka i na ovom i na onom svijetu, za razliku od jevrejstva i kršćanstva, jer jevrejstvo preferira čari ovozemaljskog života, a kršćanstvo zagovara ne skromnost, nego patnju na ovom svijetu, da bi se zaslužio blagodaran zagrobni život. Islam je u tom pogledu zlatna sredina, jer daje mogućnost sreće na oba svijeta.

Iz knjige "Moj bijeg u slobodu"

"Kako riješiti logiku Božije svemoći (i sveznanja) i čovjekove odgovornosti. Kako sva moć može pripadati Bogu, a sva odgovornost čovjeku? - Odgovor je: može, kao što svijet može istovremeno biti konačan i beskonačan. Nije logično, ali tako je."

"Ako nema Boga, nema ni čovjeka. Ako nema čovjeka, nema odgovornosti. Ako nema odgovornosti, nema zločina. Ako nema Boga, nema ni zločina. Ako nema Boga, sve je dozvoljeno."

Njujork, 1997. (prilikom dodjele nagrade Američkog centra za demokratiju)

„Moja vizija Bosne je jasna: cjelovita i demokratska zemlja. Vjerujem da je i vi tako zamišljate. To je vizija, a život i realnost često su nešto drugo."

„A to što mi nazivamo Bosnom nije samo parče zemlje na Balkanu, za mnoge od nas Bosna je ideja, to je vjera da ljudi različitih religija, nacija i kulturnih tradicija mogu živjeti zajedno."

„Pitanje je, treba li mijenjati društvene ustanove ili ljudska srca? Jedini pravi odgovor je oboje. Ipak, od čega početi? Od srca naravno, ako je to moguće i ako znate kako."

„Moj um stalno se koleba i pita, ali moje srce je uvijek bilo i ostalo na strani vjere. Moji trenuci sreće su bili oni u kojima su se moj um i moje srce slagali."

„Spominjem to ovdje jer je obrazovanje važan politički faktor. Školovan narod ne može se ni podjarmiti ni asimilirati, a te dvije opasnosti su uvijek visile nad glavama malih naroda."

Obraćanje predsjednika Alije Izetbegović 1996.

„Stoga, podignimo visoko naše zastave, odbacimo strah i sumnje, umjesto toga radimo vrijedno i kako najbolje znamo, svijesni da naš život i naša smrt, pa i naša sudbina nisu u njihovim, nego Božijim rukama. U toj vjeri je naša sloboda, naša snaga i, ako Bog da, naša pobjeda."

OSTANI USPRAVAN

Ostani uspravan
Kako ćes pognute glave ispod zvijezda
Kojim god putem da kreneš
Na kraju čeka smrt
I sve se završava propašću
I ti ćeš umrijeti
I ovaj svijet će umrijeti
Zato ostani uspravan.

Alija Izetbegović

Sarajevo, 10. oktobar 2001.