Kao što su mediji objavili, u srijedu 15. oktobra Munira Subašić iz udruženja "Pokret majki enklava Srebrenica i Žepa" i Murat Tahirović iz „Saveza logoraša Bosne i Hercegovine" su potpisali i predali prijedlog rezolucije potpredsjednici Dijani Volis (Diana Wallis) i predsjedniku Europskog parlamenta Hans-Gert Peteringu (Mr. Hans-Gert Pöttering). Gospđa Volis je, uz suglasnost gosp. Hansa-Gerta Peteringa, osobno prisustvovala ovogodišnjoj kolektivnoj dženazi u Potočarima, gdje je spoznala istinu o srebreničkom genocidu što je na nju utjecalo da se zainteresira za inicijativo o 11. julu kao danu žalosti za Europu. Uz veliko razumijevanje i pomoć Slovenca Jelka Kacina, parlamentarnog izvjestitelja za Srbiju, inicijativa da se 11. juli proglasi danom žalosti za cijelu Europu primljena je u europsku parlamentarnu proceduru, bit će prevedana na sve jezike EU i, prema očekivanjima gosp. Kacina, rezolucija će biti „usvojena u prvoj četvrtini iduće godine, tako da 11. jula, kada opet bude dženaza u Potočarima, to već može biti dio kulturne i historijske baštine Europske Unije".

REZOLUCIJA NA BOSANSKOM

"Pokret Majki Enklava Srebrenica i Žepa"
i
"Savez logoraša Bosne i Hercegovine"

Gđa Diana Wallis
Potpredsjednica europskog parlamenta
Rue Wiertz 60, Brussels
Poštovana potpredsjednice,

Pružajući podršku inicijativi njegove eminencije dr. Mustafe Cerića, reisu-l-uleme Islamske zajednice u BiH, da 11. juli bude proglašen Europskim danom sjećanja,
Mi, žrtve srebreničkog genocida od 11. jula 1995. godine, preporučujemo pažnji Europskog parlamenta sljedeće:

Usvajanje rezolucije Europskog parlamenta o proglašavanju 11. jula Danom žalosti i sjećanja na nedužne žrtve genocida

Polazeći od osnovnih načela rezolucije Europskog parlamenta o Srebrenici, koju je Skupština usvojila 7. jula 2005. u Strasbourgu, prijeko je potrebno da sada djelujemo tako da se institucionalizira priznavanje ljudske patnje i ponovljenih grješaka kako bi se genocidi spriječili u budućnosti.
Proglašenje 11. jula danom žalosti i sjećanja za europske narode osigurat će stalni podsjetnik na prijetnju genocida u borbi protiv opasnosti genocida te potvrditi odlučnost iskazanu u rezoluciji Evropskog parlamenta o Srebrenici.

Vođeni rezolucijom Evropskog parlamenta o Srebrenici, usvojenom 7. jula 2005. godine u Strasbourgu, kojom je potvrđena
1. kontinuirana podrška procesu stabilizacije i pridruživanja zemalja zapadnog Balkana koji je pokrenula EU 1999. godine u nastojanju da promovira demokratizaciju, pravdu, pomirenje i mir na ovom području,
2. Poštujući Pravilo 103(2) svojih Pravila o postupku;
A. budući da je 11. jula 1995. istočnobosanski grad Srebrenica, koju je Vijeće sigurnosti UN proglasilo sigurnom zonom svojom odlukom donesenom 16. aprila 1993., pala u ruke snaga bosanskih Srba koje je predvodio general Ratko Mladić a pod komandom tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića;

B. budući da su u roku od nekoliko dana krvoprolića nakon pada Srebrenice snage bosanskih Srba, kojima je zapovijedao general Ratko Mladić, i paravojne jedinice, uključujući srbijanske neredovite policijske jedinice koje su ušle na bosanski prostor iz Srbije, skupno smaknule više od 8000 muslimanskih muškaraca i dječaka, koji su tražili sigurnost na ovom području pod zaštitom UNPROFOR-a;

C. budući da se ova tragedija, koju je Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) proglasio činom genocida, odvila na mjestu koje su Ujedinjene nacije (UN) proglasile sigurnom zonom, zbog čega je ona simbol nesposobnosti međunarodne zajednice da intervenira u sukobima i zaštiti nedužne;

D. uzimajući u obzir višestruka kršenja Ženevske konvencije koja su počinili vojnici bosanskih Srba nad muslimanskim civilima Srebrenice, uključujući protjerivanje hiljada žena, djece i staraca kao i silovanje velikog broja žena;

E. budući da uprkos ogromnim naporima učinjenim do današnjeg dana da se otkriju i iskopaju masovne i pojedinačne grobnice te identificiraju tijela žrtava, do sada izvedena istraživanja ne daju punu sliku o zbivanjima u Srebrenici i oko nje;
F. budući da nema stvarnog mira bez pravde, te da puna i bezuvjetna suradnja sa MKSJ ostaje osnovni zahtjev za budući nastavak procesa povezivanja zemalja zapadnog Balkana sa EU,

G. budući da je general Radislav Krstić kao pripadnik vojske bosanskih Srba prva osoba koju je MKSJ proglasio krivom zbog pomaganja i poticanja srebreničkog genocida, te da je jedan od dvojice najistaknutijih optuženika Ratko Mladić još uvijek na slobodi trinaest godina nakon tragičnih zbivanja;

H. budući da su nedostaci u mehanizmima donošenja odluka u EU i nedostatak istinske zajedničke inozemne i sigurnosne politike također odigrali negativnu ulogu u odvijanju ovih događaja;

Također vođeni Rezolucijom Europskog vijeća o Srebrenici koju je Parlament usvojio 7. jula 2005. god. u Strasbourgu,

A. na najoštriji mogući način osuđuje srebrenički pokolj; sjeća se žrtava zločinačkih djela i odaje im počast; iskazuje svoju sućut i solidarnost s porodicama žrtava, od kojih mnoge žive bez konačne potvrde o sudbini njihovih očeva, sinova, muževa i braće; priznaje da se ovaj stalni bol povećava zbog neuspjeha da se odgovorni za ova djela dovedu pred lice pravde;

B. poziva Vijeće i Komisiju da odaju dužnu počast desetoj godišnjici genocida počinjenog u Srebrenici i Potočarima, naglašavajući da bi se ova nesnošljiva sramota u Europi trebala zauvijek smatrati posljednjim pokoljem koji je izveden u ime etničke ideologije; izjavljuje da će učiniti sve u svojoj moći da spriječi da se ikada više u Europi dese takva zločinačka barbarska djela;

C. poziva Republiku Srpsku i Republiku Srbiju da poduzmu hitne mjere kako bi pronašle Mladića i dovele ga pred lice pravde; smatra da je javna podrška koju Mladić uživa u nekim dijelovima regiona je uvreda za sjećanje na žrtve i glavna prepreka pomirenju;

D. iskazuje svoju svesrdnu podršku vrijednom i teškom radu MKSJ, i ponavlja da je potpuna suradnja sa Sudom preduvjet bližoj suradnji sa EU; naglašava da bi sve zemlje regiona trebale ispuniti svoje obaveze da u punoj mjeri i sve vrijeme surađuju sa MKSJ; smatra da je hapšenje, prebacivanje i osuda krivaca za ratne zločine najmanji mogući čin priznanja za hiljade žrtava ratnih zločina u Srebrenici i drugim mjestima;

E. naglašava važnost osiguranja mira i stabilnosti na zapadnom Balkanu i uloge koju puna primjena programa rada donesenog u Solunu igra u ostvarivanju ciljeva procesa stabilizacije i pridruživanja; naglašava da puna i neograničena suradnja sa MKSJ ostaje bitan uvjet za daljnji nastavak procesa priključenja EU;

F. podsjeća da mirovni mandat UN i njihove snage nisu uspjeli zaštititi dodijeljena im sigurna područja; poziva UN i mjerodavne međunarodne ustanove da provedu u djelo lekcije naučene nakon ovog neuspjeha te da budu stvarno pripremljene za buduće zadatke očuvanja mira;

G. duboko žali što Skupština Republike Srbije nije usvojila nacrt odluke kojom se priznaje i zvanično osuđuje srebrenički pokolj i što nije pokazala spremnost da se suoči sa prošlošću i doprinese pomirenju i mirnom rješavanju problema u regionu;

H. iskazuje svoju iskrenu zabrinutost zbog još uvijek značajnog dijela srbijanskog javnog mnijenja koje ne priznaje ratne zločine počinjene nad muslimanskim civilima; svesrdno podržava srbijansku Vladu da poduzme mjere da suoči narod sa svojom prošlosti i zauzda obožavanje optuženih ratnih zlikovaca kao heroja;

I. hvali rad i posvećenost svih onih koji za sve ove godine nikad nisu stali u potrazi za istinom, i poziva Vijeće, Komisiju i zemlje članice da im omogući neophodna sredstva kako bi nastavili svoj rad, između ostalog tako što će pomoći ubrzanje vrlo skupog postupak identificiranja žrtava;

J. žali nad činjenicom što još uvijek nisu stvoreni uvjeti za povratak izbjeglica i raseljenih lica unutar zemlje;

K. potvrđuje posvećenost Europske unije pomaganju kandidata i mogućih kandidata balkanskih zemalja u njihovoj pripremi za članstvo, i traži odgovarajuće instrumente i fondove u tom pogledu tokom naredne finansijske faze koji će biti u skladu sa ambicijama Unije i legitimnim očekivanjima zemalja regiona;

L. naglašava da lekcije naučene u Srebrenici i ratovima u bivšoj Jugoslaviji moraju poslužiti kao osnovica za jačanje zajedničke inozemne i sigurnosne politike EU;
M. nalaže svome Predsjedniku da ovu odluku proslijedi Vijeću i Komisiji, vladama zemalja članica, Vladi i Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine i njenim entitetima, te vladama i skupštinama zemalja zapadnog Balkana.

Zaključujući iz gore navedenih odluka, bitno je da Predsjednik proslijedi ovu rezoluciju Vijeću i Komisiji, vladama zemalja članica, Vladi i Skupštini Bosne i Hercegovine i njenih entiteta, te vladama i skupštinama zemalja zapadnog Balkana radi punog usvajanja i priznavanja 11. jula kao Dana žalosti i sjećanja na nedužne žrtve genocida.

Ovaj čin će potvrditi europsku posvećenost:
- priznavanju i sprječavanju genocida,
- regionalnoj stabilizaciji, demokratizaciji i unutarnjoj sigurnosti,
- primjerenom načinu obilježavanja godišnjice srebreničkog genocida i Holokausta koji nas obavezuju jer nismo uspjeli ispuniti historijsko obećanje „Nikad više!",
- opredjeljenju da se srebrenički genocid treba zauvijek smatrati zadnjim pokoljem počinjenim u ime etničke ideologije u Europi.

Neka tuga postane nada,
Neka bol postane mir,
Neka majčina suza postane molitva,
Da se genocid nikome, nikada i nigdje ne ponovi!

"Pokret Majki Enklava Srebrenica i Žepa"
_____________________________________
Munira Subašić

"Savez logoraša Bosne i Hercegovine"
_____________________________________
Murat Tahirović