GREŠKE KLANJAČA PRILIKOM NAMAZA

Kaže Allah dz.š. u Kur´ anu:“I pred Allahom ponizno stojte....” ( El- Bekare, 238)

“Izgovaraj Kur’an pazljivo” (El-Muzemmil, 4)

„Ono što žele - vjernici će postići, oni koji molitvu svoju ponizno obavljaju…

( El-Mu'minun 1,2)

Allahov poslanik Muhammed s.a.v.s. je rekao “.....Radost mog srca je u namazu!”

“Kad pristaneš na namaz, klanjaj poput onog koji se od dunjaluka oprašta.”

“Kada je neko od vas u namazu, on komunicira sa Uzvišenim Allahom, zato nek pripazi kako mu se obraća.”

Pošto je namaz stub islama i prvo za što će čovjek biti pitan na Sudnjem danu pa će se prema tome i ostala ljudska djela mjeriti, potrebno je ukazati na neke greške klanjača kako bi se otklonile i namaz postigao svoj cilj. Od tih greški je:

- Nerazmišljanje u namazu o onome što se uči i lutanje mislima, a čovjeku se upisuje od njegovog namaza onoliko koliko je prisutan mislima u njemu.

- Brzo klanjanje i nezadržavanje na ruku’u i sedždi, te između njih čime se ne uspostavlja teadili erkan tj. smirenost, što je rukn – jedan od temelja namaza, te se ne ostvaruje skrušenost u namazu.

- Svođenje namaza na formalnost i nemarnost u pogledu načina i kvaliteta klanjanja tako da se uče uvijek jedne te iste sure i ajeti i uopšte se ne vodi računa o duhu namaza i osjećaju da čovjek stoji pred Gospodarem svih svjetova i da se Njemu Uzvišenom obraća.

- Namještanje odjeće prilikom klanjanja ili češanje I nepotrebne i suvišne radnje koje smanjuju skrušenost.

- Odgađanje klanjanja namaza do pred kraj njegovog isteka, a potrebno ga je odmah klanjati kada on nastupi.

- Klanjanje pod pritiskom prirodne potrebe; prije namaza treba promijeniti abdest ukoliko je to potrebno.

- Razgledanje oko sebe, a treba gledati u mjesto sedžde.

- Nepregibanje dovoljno na ruku’u kao i pretjeran pregibanje držeći se za cjevanice; ispravno je da leđa budu poravnata, a glava u visini leđa i da se rukama drži za koljena.

- Spuštanje laktova na zemlju prilikom sedžde, a oni moraju biti podignuti.

- Nespuštanje nosa zajedno sa čelom na sedždi, a treba spustiti oboje.

- Nespuštanje dlanova ruku u potpunosti na zemlju prilikom sedžde, a potrebno ih je spustiti zajedno sa prstima ruku.

- Nesavijanje prstiju nogu prilikom sedžde ili njihovo podizanje, a potrebno je saviti ih okrenute u pravcu kible i ne podizati ih sa zemlje.

- Prilikom sjedenja stavljanje jedne noge preko druge ili sjedanje izmedju nogu na zemlji; potrebno je sjesti na lijevu nogu, a prste desne noge podviti okrenute prema kibli.

- Zatvorenih očiju klanjati, a potrebno je da budu otvorene.

- Šutiti iza imama kada uči u sebi na dnevnim i noćnim farz namazima, a potrebno je učiti Fatihu i nešto iz Kurana na prva dva rekata, a Fatihu na rekatima poslije njih,

jer je namaz uspostavljen radi spominjanja Uzvišenog Allaha, a ne da se u njemu šuti. Kada imam uči naglas muktedija šuti i sluša učenje imama.

- Klanjanje sunneta odmah iza farzova i ne odvajanje jednih od drugih, a potrebno je među njima napraviti vremenski razmak sunnetskim zikrom ili odlaskom na drugo mjesto.

- Izbjegavanje namaza u džematu bez opravdanog razloga za odsustvo muškaraca, a obaveza je klanjati u džematu u džamiji ili bar u džematu na drugom mjestu prema mogućnosti.

- Nespajanje nogu klanjača kada klanjaju u džematu, a šejtan prolazi između njih kada postoji razmak između nogu jednih i drugih klanjača. Noge jednog klanjača ne trebaju biti previše sastavljene niti previše rastavljene.

- Raditi bilo koju radnju prije imama nije dozvoljeno, a raditi je u isto vrijeme sa imamom je pokuđeno. Potrebno je sve radnje u namazu vršiti iza imama nakon što ih on uradi.

- Izgovaranje i muktedije (klanjača) iza imama (semiallahu limen hamideh) nakon što to imam izgovori, a potrebno je reći iza izgovaranja imama (rabbena lekel hamd), a ako doda ovome još riječi „hamden kesiren tajjiben mubareken fihi“, to je još bolje.

- Prolazak ispred klanjača dok ovaj klanja i nepostavljanje sutre tj. pregrade kao zaklona od prolaska ljudi ispred njega.

- Pucketanje prstima u toku namaza.

- Neprekidanje klanjanja kada neko izgubi abdest u toku namaza zbog stida i ustručavanja od ljudi, a potrebno je odmah otići i uzeti abdest i iznova se priključiti džematu, te naklanjati ono što je prošlo.

- Ustajanje onoga koji je zakasnio u džemat od početka da naklanja ono što ga je prošlo iza imama prije nego što imam preda selam, a treba to uraditi nakon što imam preda selam.

- Uljepšavanje svog namaza radi ljudi i njihove pohvale nije dozvoljeno i poništava sevab za dotično djelo. Namaz mora biti samo u ime i radi Uzvišenog Allaha želeći i nadajući se Njegovoj nagradi i zadovoljstvu.

- Nepoznavanje propisa u vezi s namazom, kao što je sehvi sedžda i kada i kako se ona čini, prispijevanje u džemat i kako naklanjati propuštene rekate nakon što imam preda selam, koji su namaski ruknovi, šartovi, vadžibi, sunneti i sl.