U okviru bajramskog programa,
studenti udruzenja bosansko-hercegovackih studenata Berlin(UBS-Berlin),
su u subotu treceg dana mubarek Bajrama izveli akademiju u prostorijama
„Islamskog kulturnog centra Bosnjaka“ u Berlinu s temom :

U okviru Allahove milosti i bajramske radosti

Voditelj akademije: Emina

Izvodzaci akademije: Muhamed, Damir, Azra, Mediha, Mirela, Tarik, Meho i Damir

Tehnicki urednik: Mirsad

Tom prilikom, kroz vjersko-literarne tekstove, prisjetili smo se davnih i bliznjih Bajrama, rastuzili se i nasmijali i s tim uvelicali nase ovogodisnje bajramovanje.  

• Ucenje 5 zadnjih ajeta Sure Az-Zumar na arapskom

• BAJRAMSKA CESTITKA

• BAJRAMSKI IBADETI

• Odlomak iz „Dervis i smrt“

• PISMO BABI

• Ilahije: BAJRAM DOĐE i MATA – ŠŠEHID

• BAJRAM (od Edhema Mulabdica)

• BAJRAMSKI URANAK

• KAKVI SU LJUDI BOSANCI?

• Dova Isa a.s.

Izvodi Tarik

         U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog!
 

71. O­ni koji nisu vjerovali u gomilama će u Džehennem biti natjerani, i kad do njega dođu, kapije njegove će se pootvarati i čuvari njegovi će ih upitati: "Zar vam nisu dolazili vaši poslanici, koji su vam ajete Gospodara vašeg kazivali i opominjali vas da ćete ovaj vaš Dan doživjeti?" - "Jesu" - reći će o­ni - "ali još je davno određeno da će nevjernici kažnjeni biti."

72. I reći će se: "Ulazite na džehennemske kapije, vječno ćete u njemu boraviti!" Grozna li prebivališta o­nima koji su se oholili!

73. A o­ni koji su se Gospodara svoga bojali u povorkama će u Džennet biti povedeni, i kad do njega dođu - a kapije njegove već širom otvorene -  čuvari njegovi će im reći: "Mir vama, od grijeha ste čisti, zato uđite u nj, u njemu ćete vječno boraviti!"

74. I o­ni će reći: "Hvala Allahu, koji nam je obećanje Svoje ispunio i u Džennetu nam mjesto darovao, da se u njemu nastanimo gdje hoćemo!" Divne li nagrade o­nima koji su se trudili!

75. I vidjećeš meleke kako prijesto okružuju, veličajući i hvaleći Gospodara svoga; i svima će se po pravdi presuditi i reći će se: "Hvaljen neka je Allah, Gospodar svjetova!"

Izvode: Meho i Emina

BAJRAMSKA CESTITKA

Dragi brate, draga sestro, postovane dzematlije, danas je Bajram, dan kada se muslimani vesele radostima koje samo Bajram donosi.

• Bajram namazom krunisemo nase ramazanske aktivnosti – ibadete

 BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si zaokruzio u cjelinu svoje ramazanske ibadete danasnjim klanjanjem bajram namaza

• Ramazna je mjesec u kojem vjernici posebno iskazuju pokornost svome stvoritelju Allahu dz.s.

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si bio tokom Ramazana i koji ces ostati poslije Ramazana pokoran svome Stvoritelju Allahu dz.s.

• Ramazan je mjesec ljubavi koju iskazujemo prema nasem poslaniku Muhammedu a.s.

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si nastojao da slijedis svog Poslanika a.s. u ovom mubarek mjesecu Ramazanu  

• Ramazan je mjesec postza i teravija

 BAJRAM SERIF MUBAREK tebi postacu mjeseca Ramazana i klanjacu teravija

• Ramazan je mjesec iftara i sehura

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si sehurio i postace uz Ramazan iftario

• Ramazn je mjesec objave Kur´ana

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si se druzio Kur´anom u Ramazanu

• Ramazan je mjesec u kojem se nalazi Lejletul-Kadr, noc provedena u ibadetu vrijednija od hiljadu mjeseci

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si docekao i probdio u ibadetu Lejletul-Kadr, noc odredbi i odluka

• Ramazan je mjesec Allahovoh rahmeta-milosti i magfireta-oprosta

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si u toku Ramazana molio Allahov rahmet i magfiret

• Ramazan je mjesec dobrocinstva i udjeljivanja

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si u toku Ramazana postao vakif i koji se brines za svoj vakuf i dzamiju

• Ramazan je mjesec kada se ureduju  licni i porodicni odnosi na relaciji mi i nas Gospodar Allah dz.s

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji se vratio pod okrilje svoje vjere islama i koji se uvjerio da nema boljeg zastitnika i pomagaca od Allaha dz.s.

• Ramazan je mjesec manifestacije jedinstva ummeta Muhammeda a.s.

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi koji si dio tog ummeta i koji shvatas da to jedinstvo ne moze biti potpuno bez tebe

BAJRAM SERIF MUBAREK tebi, tvojoj casnoj porodici, tvojoj rodbini i svima onima koje ti volis . Neka vam je hairli i mubarek BAJRAM kao i svi ostali koje docekate i ispratite
 

 Izvode: Azra i Muhamed

BAJRAMSKI IBADETI
 

Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, njeni stanovnici su imali dva dana u kojima su se veselili i igrali. “Kakvi su vam ovo dani?”, pitao je u čuđenju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ova dva dana smo praznikovali i u doba džahilijjeta”, rekoše. “Allah vam ih je zamijenio sa dva bolja: Kurbanskim i Ramazanskim bajramom”, rekao je Poslanik” (hadis je zabilježio Ebu-Davud).

Svake godine muslimani obilježavaju Ramazanski bajram po samom završetku mjeseca ramazana: vesele se, zahvaljuju Allahu, dželle šanuhu, što im je omogućio i pomogao da izvrše jednu od najvećih islamskih obaveza, post, i olakšao noćni namaz (teraviju), ispo-ljavaju zadovoljstvo i sreću, čestitaju jedni drugima i međusobno se posjećuju, dijeleći na taj način radost sa bližnjima, komšijama i prijateljima.

Bajramski ibadeti

Nazvan je Danom dodjele nagrada, naravno onosvjetskih, a ne ovosvjetskih, zato što se u njemu na Zemlju spuštaju meleki, poredaju se po sokacima i govore: “Odazovite se Plemenitom Gospodaru, Koji obilno nagrađuje i oprašta velike grijehe”, a kad ljudi iziđu na musallu, Allah, dželle šenuhu, obraća se melekima: “Kakva je nagrada najmeniku kad izvrši ono što se traži od njega?”
“Gospodaru”, mole meleki, “daj mu njegovu zasluženu nagradu!” “Uzimam vas za svjedoke da ću im - kao nagradu za post i teravih-namaz - darovati Svoj oprost i zadovoljstvo”, kaže Allah, dželle šanuhu.
Zajedno sa Ramazanskim bajramom, dolaze i ibadeti koje je Allah, dželle šenuhu, propisao radi učvršćivanja veze uspostavljene između Njega i Njegovih robova u blagoslovljenim danima ramazana, zahvale na mnogobrojnim blagodatima kojima ih obasipa, ustrajnosti u činjenju dobra i čišćenja od grijeha i pokvarenjaštva.
Prvi u nizu tih ibadeta je donošenje tekbira noć uoči Ramazanskog bajrama. Kaže Allah, dželle šanuhu: “Allah hoće da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate (tekbir donosite) za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete” (El-Bekare, 185.).
Prenosi Ibn ebi-Šejbe od Zuhrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio tekbire od kuće do musalle (otvoreni prostor na kome se obavlja bajram-namaz), od početka do kraja namaza. Nakon što je završio namaz, prestajao je učiti tekbire” (šejh El-Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim; pogledaj: “Es-Silsiletus-sahihatu”, hadis br. 171).
Lijepo je da muškarci uče tekbir naglas, svak za sebe - zajedničko učenje tekbira nema osnove u tradiciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba - na javnim mjestima, u mesdžidima, na putovima, u kućama i na svakom drugom mjestu na kome je dozvoljeno spominjati Allaha, dželle šenuhu, kako bi na taj način uzdigli i ispoljili jedno od velikih obilježja ove vjere, zahvaljivali Allahu i rasrdili nevjernike i licemjere. Žene će izgovarati tekbir u sebi.
Poslije toga slijedi zekatu-l-fitr, koji je obavezan dati svaki punoljetan, mogućan musliman (pod mogućnošću se misli na to da njegov imetak prelazi jednodnevnu potrebu), za sebe i one koje izdržava - lijepo je dati i za plod u utrobi majke - sa' ili 2 kg i 250 gr hrane kojom se pretežno hrane stanovnici nekog mjesta ili predjela (pšenica, brašno, ječam, riža, datule i slično). Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka - šafijski, malikijski i hanbelijski mezheb - zekatu-l-fitr se ne daje u novcu zato što je u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala potreba za novcem, a i pored toga on je davao zekatu-l-fitr u hrani, što su činili i njegovi plemeniti ashabi.
Kaže Abdullah ibn-Omer: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je zekatu-l-fitr: sa' datula i ječma, punoljetnom i maloljetnom muškarcu i ženi, slobodnom čovjeku i robu” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).
Rekao je Ebu-Seid el-Hudri: “U Poslanikovo vrijeme smo davali zekatu-l-fitr u datulama, pšenici, ječmu, suhom grožđu i siru. Nikad neću prestati davati zekatu-l-fitr na taj način” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).
Uvažavamo idžtihad velikog učenjaka Ebu-Hanife, koji je dozvolio davanje zekatu-l-fitra u novcu. Međutim, dajemo prednost praksi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i praksi njegovih ashaba koja je zabilježena u dvije najvjerodostojnije zbirke hadisa, Buharijinoj i Muslimovoj.
Najbolje je da se zekatu-l-fitr da neposredno pred bajram-namaz, na osnovu riječi Ibn-Omera: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio davanje zekatu-l-fitra prije nego što ljudi iziđu na musallu” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim), a dozvoljeno je da se da dan ili dva dana prije, što je i sam Ibn-Omer, radijallahu anhu, činio. Nije dozvoljeno odgađanje zekatu-l-fitra iza bajram-namaza, osim sa opravdanim šerijatskim razlogom. Onaj ko to uradi smatra se grješnim, a imetak koji dâ, tretira se običnom sadakom. Zekatu-l-fitr se daje siromašnim stanovnicima mjesta u kojem čovjek stanuje.

Kako se ponašati uoči i poslije bajram-namaza

Treći ibadet koji je propisan na Ramazanski bajram jest klanjanje bajram-namaza.
Prenose Buharija i Muslim od Ummu-Atijje da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da na bajram-namaz povedemo i žene koje imaju mjesečnicu, kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana, s tim da su žene sa mjesečnicom morale stajati van musalle”.
Kaže šejh Abdullah ibn-Salih Fevzan: “Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba da se iziđe na namaz ukazuje na obaveznost bajram-namaza svakome ko je u mogućnosti i nema opravdan šerijatski razlog za njegovo ostavljanje. Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da iziđu na bajram-namaz, šta reći za muškarce?” (“Ehadisus-sijami”, 154).
Pohvalno (mustehab) je da onaj ko ide na bajram-namaz:

• obuće najljepšu odjeću - Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je džubbe koje je oblačio samo na džumu, Kurbanski i Ramazanski bajram;

• okupa se, jer se prenosi od Abdullaha ibn-Omera da se kupao prije odlaska na bajram-namaz;

• pojede nekoliko hurmi ili neke druge hrane, slijedeći na taj način Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji - prema Enesovim riječima - nije izlazio na bajram-namaz dok ne pojede nekoliko datula;

• porani kako bi zauzeo mjesto u prvom saffu i zaslužio nagradu koju je Allah pripremio onome koji čeka namaz u džematu;

• ode jednim a vrati se drugim putem; prema Džabirovim riječima: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na bajram-namaz je išao jednim, a vraćao se drugim putem” (hadis je zabilježio Buharija).

 Poslije klanjanja bajram-namaza je propisana hutba, kojoj je lijepo prisustvovati. Prenosi se od Ata ibn-Saiba da je rekao: “Klanjao sam bajram-namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i čuo sam ga kad je rekao: 'Onaj ko želi ostati na hutbi - neka ostane, a onaj ko neće - neka ide” (hadis su zabilježili Ebu-Davud, Nesaija i Ibn-Madže, a Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim).

 Ukoliko čovjek zatekne imama na drugom tešehhudu, klanjat će za njim, a kad on preda selam, ustat će i klanjati dva rekata, donoseći isti broj tekbira i klanjajući na isti način” (“El-Mugni”, 3/258).

 Prema mišljenju Buharije, Ataa, Hasana el-Basrija i drugih velikih učenjaka, ko ne prispije na bajram-namaz za imamom, klanjat će naknadno dva rekata.
Kaže Buharija u “Sahihu”: “Onaj koji ne prispije na bajram-namaz, klanjat će dva rekata. Isto to će uraditi i žene koje su ostale u kućama i stanovnici sela. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: 'Ovo je praznik svih sljedbenika islama'. Enes, radijallahu anhu, naredio je svom oslobođenom robu Ibn ebi-Utbetu da u jednom dijelu dvorišta sakupi svu porodicu, zatim je klanjao bajram-namaz kao što se klanja u velikim gradovima i donio je isti broj tekbira kao i oni” (“Fethul-bari”, 2/550).

Kako se obilježava bajram

Čestitanje Bajrama se izražava riječima: “Tekabellallahu minna ve minke”. Ovaj način čestitanja se prenosi od ashaba, radiallahu anhum, (pogledaj, “Fethul-bari”, 2/517) ili na neki drugi način koji je uobičajen kod muslimana nekog predjela, pod uvjetom da nije poprimljen od nevjernika.
Dozvola veselja, proslave i radovanja u danima Bajrama nikako ne znači dozvolu činjenja grijeha i ružnih postupaka. Nažalost, velik broj muslimana danas uopće ne razmišlja o tome postoje li ograničenja i uvjeti pod kojima je dozvoljeno bajramsko veselje ili veselje općenito. Bajramske dane provode uz pjesmu, muziku i ples, prave javna sijela i skupove na kojima dolazi do zabranjenog miješanja muškaraca i žena, organiziraju bajramske koncerte i rasipaju imetak u mnoštvo hrane i pića.
Allah, dželle šanuhu, je na mnogim mjestima u Kur'anu ukorio one kojima je vjera igra i zabava i koje su obmanuli ovosvjetski ukrasi. Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Bit će u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente” (hadis je zabilježio Buharija u “Sahihu” - “Kitabu-l-ešribe”; pogledaj, “Fethul-Bari”, 10/51).
Prenosi se od Imrana ibn-Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: 'Kad, Allahov Poslaniče?' 'Kad se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kad se bude konzumirao alkohol', odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem” (hadis je zabilježio Tirmizija pod brojem 2.213, Ibn ebi-Dun'ja u “Zemmu-l-melahi”, 1/2)
 

Izvodi: Damir

Odlomak iz „Dervis i smrt“

Bismilahir-rahmanir-rahim!
Pozivam za svjedoka mastionicu i pero i ono sto se perom pise;
Pozivam za svjedoka nesigurnu tamu sumraka i noc i sve sto ona ozivi;
Pozivam za svjedoka mjesec kad najedra i zoru kad zabijeli;
Pozivam za svjedoka sudnji dan, i dusu sto sama sebe kori;
Pozivam za svjedoka vrijeme, pocetak i svrsetak svega - da je svaki covjek uvijek na gubitku! 

Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za što znamo da ce nas stici. Izuzetka nema, ni iznenadjenja, svi putevi vode do nje, sve što cinimo to je priprema za nju, priprema cim zakmecimo udarivši celom o pod, uvijek joj blize, nikad dalje. Pa ako je jekin, zašto se cudimo kad dodje. Ako je ovaj zivot kratak prolazak što traje samo cas, ili dan, zašto se borimo da ga produzimo još dan ili cas. Zemaljski zivot je varljiv, vjecnost je bolja.

Zašto vam srca od straha drhte kad se u predsmrtnim mukama noge omotaju jedna oko druge? Smrt je preseljenje iz kuce u kucu. To nije nestanak vec drugo rodjenje. Kao što prsne ljuska jajeta kad se pile potpuno razvije, tako dodje vrijeme da se rastave duša i tijelo. Smrt je nuznost u neizbjeznosti prelaska u drugi svijet, u kome covjek dostize svoj puni uspon.

Smrt je propadanje tvari a ne duše.

Smrt je promjena stanja. Duša pocinje da zivi sama. Dok se nije rastala od tijela, ona je prihvatala rukom, gledala okom, slušala uhom, ali je suštinu stvari znala sama sobom.

Na dan moje smrti, kad bude nošen moj tabut,
ne misli da cu osjecati bol za ovim svijetom.

Ne placi i ne govori: šteta, šteta.
Kada se mlijeko pokvari, veca je šteta.

Kad vidiš da me poloze u grob, ja necu nestati.
Zar mjesec i sunce nestanu kad zadju?

Tebi se cini smrt, a to je radjanje.
Grob ti se cini tamnica, a duša je slobodna postala.

Koje to zrno ne nikne kad se stavi u zemlju?
Pa zašto da sumnjaš u zrno covjekovo?

Budi zahvalan, dome Davudov. I reci: došla je istina. Došao je cas. Jer svako kruzi svojom putanjom do odredjenog roka. Stvara vas Bog u utrobama majki vaših, pa vas iz jednog oblika u drugi pretvara, u tami trostruko neprozirnoj. Ne tugujte, radujte se raju koji vam je obecan. O robovi moji, nema za vas straha danas, i necete biti zalosni. O smirena dušo, vrati se gospodaru svome zadovoljna, jer je on tobom zadovoljan. Udji medju robove moje, udji u dzenet moj

Izvodi:Meho 

 Rekao je Allahov Poslanik, alejhisselam: “Na dan Ramazanskoga bajrama, meleki stanu na ulaze svakoga puta te počnu dozivati: ‘Poranite, o muslimani, Gospodaru svome plemenitome, Koji nagrađuje dòbrom i mnoge sevape dijeli. Naređeno vam bí bdijenje noću – pa bdješte, naređeno vam bí obavljanje namaza danju – pa klanjaste, poslušni da budete svome Gospodaru – pa zgrabite svoje naknade.’ A nakon obavljanja namaza, izvikivač oglašava: ‘Gospodar vaš oprosti vam, pa vratite se domovima vašim, upućeni, jer ovo je dan darivanja.’ Na nebu, ovaj dan naziva se Dan darivanja.” (hadis prenosi S‘ad ibn Evs el-Ensari, a bilježi et-Taberani) 

PISMO BABI  

Zao mi je sto te nikada nisam zvao babo ili tata. Oprosti mi na tome. Bio si mi prijatelj, oce i zato sam te zvao nadimkom. Kako bi danas volio da naglas izgovorim, tvoj nadimak i kazem Lidemo li na utakmicu¦. Pa bio bi i ja kao moji normalni vrsnjaci. Hvala ti, oce sto si me naucio, kako se lopra suta unutrasnjom, a kako vanjskom stranom noge. Izvini sto ti nisam ispunio zelju i postao fudbaler. Nije se imalo para oce, kada su se treninzi morali placati. Vjerovatno, da nije bilo ovog prokletog rata, ja bi danas trenirao kod tebe. Oprosti mi. Studiram oce, ono sto si ti volio. Ne zato sto si to ti volio, nego sto to i ja volim. Osjecam da sam ti duzan, i osjecam da cu ti dug isplatiti samo ako zavrsim studij. Pokusavam, oce biti sretan, koliko se to moze u ovom vremenu, jer znam da bi ti zelio da sam sretan. Hvala ti, oce, sto si me naucio pecati na Drini. Kako bi danas bilo lijepo, ponoviti neki od onih dana, kada smo sami ja i ti sa stapovima pored rijeke lozili vatru i kada si mi ti objasnjavao neke zivotne nedoumice. Obecavam, uskoro cu na Drinu, tamo gdje smo ja i ti isli i pecat cu za nas obojicu. Ponekad, oce gubim vjeru u sve. Znam da to ne valja i da to ne bi tebi bilo pravo, ali takav je vakat. Ne sikiraj se, misao na tebe me brzo vrati na put koji si mi ti pokazao. Mama je dobro. Znaj oce da si imao najbolju suprugu na svijetu. Ugadja nam i uvijek je jaka. U najgorim momentima bila je optimista. Valjda ste skupa zato i bili. Slicni ste. Eh kako bi volio da ste sada zajedno. Da cekas da ti se sin ozeni, pa da mi pridikujes kako hoces unuke.... Zao mi je oce, sto je sve tako bilo. Cesto se pitam da li je bolno. Onda shvatim da je svaka smrt bolna pa mi tesko bude. Ali nekako uvijek kada mi je tesko, pomislim kako bi ti reagovao, sta bi ti rekao i bude mi lakse. Imao sam za oca pravog bisera. Imao sam srecu, da mi budes otac 12 godina, a bilo bi savrseno da si veci dio zivota uz mene. Savrsenstva ipak ne postoje zar ne? Ponosim se tobom. I mamom. Radi nje pokusavam biti dobar covjek, iako je to u ovom vremenu tesko. Ali ne gubim nadu. Naucio sam da ne gubim nadu. Osam godina sam oce zamisljao te u raznim situacijama kako dolazis kuci. Nisi dosao, ali dosla je poruka, koju drugi ne mogu shvatiti. Poruka ciji je sadrzaj ono sto bi ti zelio i volio. Ispunit cu je. Obecavam. Nena mi stalno prica kako si joj se hvalio mojim skolskim uspjesima, hvala ti na tome. Hvala ti oce za sve, za hiljade stvari koje si ucinio za mene, i onda kada si u ratu isao na Guber po vodu za sinuse za mene, i onda kada si mi davao liske duhana da idem u kino.Hvala ti oce sto si bio dobar covjek. Zao mi je sto je tabut bio onako lagan, kada sam te spustao u mezar. Zao mi je sto si umro gladan i u strahu oce. Zao mi je sto nisi znao kako smo mi. Nadam se da sada znas. Volim te oce moj, nikada te necu, ne mogu a i ne smijem zaboraviti. Zbog mene, tebe i zbog njih....

Izvodi: Tarik 

Izvode: Emina i Muhamed 

Edhem Mulabdic

BAJRAM

Gluho je doba. U dolinici, gdje su se stisnule varoske kucice, bila je gusta tama pa bi rekao gledajuci ozgor s vitne Hridine da u u toj mracnoj jami nema ni ziva stvora. Ali zadi samo kroz tu gustu noc, izmedu onih starih kuca sto im siljke samo prema nebu vidis, osluhujes, cujes kretnje, po koju rijec, zamor, skripu vrata, - sve je budno. Noc ti sad nije tako nijema, tama nije vise tako gusta; to gluho doba ispunja neki tajanstveni car, - za koji cas svice Bajram. U svakoj kuci vidis slabo svjetlo, sve ustalo, sprema se da u novu ruhu izade na Bajram da se u cistu odijelu klanja namaz.
Jos od zore ni znaka, a na vitoj se munari zaciije mujezinov tanahni glas, zauci salavat. U to se doba prenula i mlada zena u svojoj skromnoj sobici gdje jos nije bilo svjetla. Prenuo je mujezinov glas. Prva joj misao bijase Bajram, no odmah za tom ona tuga s kojom je provela na stotine noci. Svak se raduje, svak se gizda, zena sprema muza, mati sina, sestra brata, a ona... ah, gdje je njezin vojno, u askeru, daleko u svijet zanio kosti svoje, a more biti da je do sad i u zemlji... I ona pokri lice rukama, onako proplaka, kako je svaku noc s placem legla i ustala.
Najedanput skoci, upali svjetlo i baci se do svog sincica koji je slatko spavao. Malicu bilo tek sest godina, jedro dijete ko jabucica,, ; ;
- Arife, sine moj! – poce ga buditi. - Ustani, eno salavat, Bajram! Ustani!
Malic progleda. Protrlja oci, a kad razabra rijeci majcine, veseo skoci.

- Zar Bajram, mati? - u cudu ce ono, pa polece k prozoru. Ali napolju bilajos tama.
- Eno, cujes salavat! - veli mu ona. - Hajde umij se pa ce ti mati lijcpo obuci nove haljine, pa ces onda u dzamiju.
Mali bio veseo, nije znao sto ce prije. A mati doskora izvadila citav svezanj haljina, umila ga i pocela oblaciti: nova i cista rubenina, pa onda nove caksirice, pa onda samaladze, anterija, cohali fermen, pas, fesic medzidija, pa carapice i nove firale, a sve novo, sve kroja ko za velikoga. Mali se sve posmjehivao gledajuc'i to novo odijelo, pa bi istom ubrzao:
- Ja l' de, mati, da su moje caksire boljc neg' u Muhameda Devlct-hanumina?;
- Uh, tvoje su najbolje! - odvracala mu ona, a glas joj drhtao.
Sirota zaklonila lice od svjetla da joj malic ne vidi suze. Oblacila ga, sobom mu sapela i najmanju kopcicu, a kad ga sasvim opremi i on ustade, pred njom bijase prava slika njezina dragog, neprezaljenog muza.
Salavat se na munari svrsio i zacuo sabah; napolju je
svitalo. Mati se zagledala u sina, zagrlila ga i pokapala
suzama, .
. - Duso moja! - veli ona. - Sto ces nam u dzamiji zaiskati od Boga? - Tako ga je obicavala napucivati. Mali se zamislio.
- Da nam Bog da zdravlje i dug zivot, - veli on, - pa onda... Sto ono jos, mati?
- Onog svijeta dzenet, sine moj!
- Ja, onog svijeta dzenet i... nista vise, je l'de, mati?
- Zaboravio si nesto! - jedva zena izmuca zagrlivsi dijete.
-Mali se opet zamislio.
- Ha, - uskliknu on, - i da nam babo 'dode.
- Jest, jest, duso moja! - doceka ona placuci, a u sebi
dodade:
- Ako Bog da…
Sad je mali opazio majcine suze, pa se nekako
snuzdio. Ali nije mu sc dalo da to bajramsko vesclje, pa
radost za nove haljine pomuti kakvom tugom i stoga nekako dirljivo zapita majku:
Ma sto places, mati?
- Ali ne placem, duso moja - ona ce usiljeno, - vec mi je drago sto si mi tako valjan i pametan! Opet ga zagrlila.
Doskora i ona baci feredzu na se i povede mladica do kapije da ga uputi u dzamiju. Iza avlijskih vrata virila na sokak, kud su ljudi prolazili.. Svaki cas skripile tuda nove firale il´ cipele, susnjile nove haljine, sirio se do njih miris miska kojim su ljudi namazali nove haljine, a hladnim jutarnjim zrakom brujio glas „tekbira", sto su ga prolaznici tiho ucili.
Mladoj zeni grudi da puknu od neke tuge. Sjetila se
kad bi prije cetiri godine ovako na Bajram ispratila svog
dragog Mehagu u dzamiju, a u njeg novo odijelo; bio je
vazda najpristaliji.
Najedanput ga dusmani uzese u asker, otjerase na vojsku, a ona osta sirota sa svojim dvogodisnjim sincicem. Sto je od onog dana suza prolila, a svaki dan na svakom namazu od Boga iskala da joj se povrati njen dragi Mehaga.
Pa joj je sad zao na cio svijet.
Sprva doslo dva-tri puta pismo od njeg s Drine, iz Hercegovine; a kako rekose da je otiso nekud cak za Stambol, otada nikakva glasa za njeg. I komsije, dok su imali pouzdanih glasova, dodi i oveseli je svaki cas, a sad kan' da i oni vide da se nema nicem dobru nadati za svog muza. Plakala, grlila malica, jedinu uspomenu svojih sretnih dana, a ono se otimalo, htjelo u dzamiju.
"l ona ga naposljetku pusti: on se umijesa u prolaznike, ode u dzamiju onako skromno i pobozno ko odrasto covjek. Njene oci ostale uprte za njim.
U Devlet-Hanuminu kucu, Icöja je uprav naprama haremu dzamijskom, sleglo se silno zenskinje da vidi gizdavi svijet kad se iz dzamije razide. Bajram je i zenskinje gizdavo, a sve veselo, samo Mehaginica tuzna, zalosna. Dosla taj veseli svijet, da vidi svog sincica kad joj iz dzamije izade. Zene su je tjesile i razgovarale, a ona plakala. Iz dzamije se culi dirljivi glasovi i doskora poce dova, a stotine i stotine grla zabrujalo haremom: „Amin, :amin!" !
Sad osu svijet iz dzamije.
'Harem pun, sve novo, gizdavo, stiska, oni silni prosja-
ci cvilili: „Udijeli siromahu sadaku porad svog zdravlja,
porad onog svijeta!"!
-Dugo je trajalo dok se taj silni saroliki svijet iztiskao
iz harema, a svak se lacao dzepova i bacao pare ubogimasto su cvilili kraj njihovih nogu.
Na kraju, bas medu starcima; isao Arif, uzevsi se pod
ruku sa Muhamedom Devlet-hanuminim. '
Bila oba vrsnjaci! Bas na samom izlazu jedan starac sagnuo se i pomilovao oba djecaka, a objema majkama srce igralo od radosti.
Na ovaj sveti dan sve se sjeca prerminulih svojih, pa sad sve ovo gizdavo mnostvo krenulo na mezarluke, da tu na kaburu svojih starih prouci sto za duse njihove. -
U toj je svjetini isao i mali Arif, i on ce poput drugih onamo, makar da ne zna za kabur nikoga svog. A kad se ljudi poceli vracati kucama svojim; i on je vese'lo potrcao majci svojoj. Umoran vec scase uprav da ukoraci u svoju avliju, kad se kod njeg stvori stranac covjek u tudu odijelu.

Mali se poplasio pa se pozurio u avliju, ali stranac za njim.
No zacudo bilo malom kako ga taj tudi covjek gleda nekako umiljato i smijesi se na njeg. A kad ga jos i po imenu dozvao, ono stalo.
- Jel tebi ime Arif? - upita ga stranac. Mali kimnu glavom, metnuvsi prstic u usta, a cudnovato promatrao stranca.
- Ciji si ti?
- Materin; - ozva se ono sad.
Covjek bio do suza dirnut s ovog djecijeg odgovora.
Gledao ga cas-dva, a suze mu navrle na oci. Srce mu igralo od nekog uzbudenja; poslije cetiri godine vraca se iz dalekog svijeta, susrece se to sa sinom svojim, a prepoznati se ne mogu. Kakve su misli obuzele dusu njegovu!
Pride k djetetu, zagrli ga i suzama pokopa. Tako ga u zagrljaju ponio preko avlije. A kad se vrata kucna otvorise i sirota zena smotri sina svog u zagrljaju svog dragog vojna, srce da joj pukne od casovita uzbudenja. Nije u prvi mah vjerovala svojim ocima, gledala ga ko izvan sebe. A kad joj se muz javi drhtava glasa, ona suznih ociju poleti prema njima.
- Sine moj! - zagrli ona dijete, - vidis, evo tvog babe! Tu, na pragu kucnom zahvalise Bogu na tolikoj sreci. Tog je dana isao komsija komsiji, svoj svome na Bajram.
I Mehagi su dolazile komsije i svojta, a u njegovoj kuci toga dana bijase dvostruk Bajram.

Izvor: Edhem Mulabdic: Izabrana djela Pripovijetke. Knjiga II. Prircdio Alija Isakovic. Svjetlost, Sarajevo, 1974.

 

Izvodi: Emina 

BAJRAMSKI URANAK

U mirisnoj prici rascvjetalog dana

Poboznost je bijele razapela niti

Duboko u srcu jedan akord skrirti

Digo se, zabrujo put neznanih strana 

I dok covjek pod tim cuvstvom zemlji pada,

Uzdize se visom ponosno minare

I oko njega dole kubeta se zare

I bude se sanje starijeh plejada. 

I u toj vedrini sve kolone sniju,

Cuteci u dusi jednu sv´jetlu zraku

I okolo sebe jednu silu jaku 

Iz srdaca njenih zastave se viju-

I dok mujezinov poj azurom bruji

Zlatnih pcela roj svuda okolo zuji... 

Fadil Kurtagic

Izvor: Islamska misao, VII, 83, 1985.

Izvodi: Meho

KAKVI SU LJUDI BOSANCI?

Pametni su ovo ljudi. Primaju nerad od Istoka, ugodan život od Zapada; nikuda ne žure, jer sam život žuri, ne zanima ih da vide šta je iza sutrašnjeg dana, doci ce što je odredeno, a od njih malo šta zavisi; zajedno su samo u nevoljama, zato i ne vole da cesto budu zajedno; malo kome vjeruju, a najlakše ih je prevariti lijepom rijeci; ne lice na junake, a najteže ih je uplaštiti prijetnjom; dugo se ne osvrcu ni na što, svejedno im je što se oko njih dešava, a onda odjednom sve pocne da ih se tice, sve isprevrcu i okrenu na glavu, pa opet postanu spavaci, i ne vole da se sjecaju niceg što se desilo; boje se promjena jer su im cesto donosile zlo, a lako im dosadi jedan covjek makar im cinio i dobro. Cudan svijet, ogovara te a voli, ljubi te u obraz a mrzi te, ismijava plemenita djela a pamti ih kroz mnoge pasove, živi i nadom i sevapom i ne znaš šta nadjaca i kada. Zli, dobri, blagi, surovi, nepokretni, olujni, otvoreni, skriveni, sve su to oni i sve izmedu toga. A povrh svega moji su i ja njihov, kao rijeka i kaplja, i sve ovo što govorim kao o sebi da govorim.

A mi nismo niciji, uvijek smo na nekoj medi, uvijek neciji miraz. Zar je onda cudno što smo siromašni? Stoljecima mi se tražimo i prepoznajemo, uskoro necemo znati ni tko smo, zaboravljamo vec da nešto i hocemo, drugi nam cine cast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odslužimo, najtužniji vilajet na svijetu, najnesretniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice a tude ne možemo da primimo, otkinuti a ne prihvaceni, strani svakome i onima ciji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. Živimo na razmedi svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu. Sila nam je dosadila, i od nevolje smo stvorili vrlinu: postali smo pametni iz prkosa.

Šta smo onda mi? Lude? Nesrecnici? Najzamršeniji ljudi na svijetu. Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do jucer smo bili ono što želimo danas da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, a nemamo kamo da gledamo unaprijed, zato zadržavamo vrijeme, u strahu od ma kakvog rješenja. Preziru nas i braca i došljaci, a mi se branimo ponosom i mržnjom. Htjeli smo da se sacuvamo, a tako smo se izgubili, da više ne znamo ni šta smo. Nesreca je što smo zavoljeli ovu svoju mrtvaju i necemo iz nje. A sve se placa, pa i ova ljubav. Zar smo mi slucajno ovako pretjerano mekani i pretjerano surovi, raznježeni i tvrdi, veseli i tužni, spremni uvijek da iznenadimo svakoga, pa i sebe? Zar se slucajno zaklanjamo za ljubav, jedinu izvjesnost u ovoj neodredenosti? Zar bez razloga puštamo da život prelazi preko nas, zar se bez razloga uništavamo, drukcije nego Ðemail, ali isto tako sigurno. A zašto to cinimo? Zato što nam nije svejedno. A kad nam nije svejedno, znaci da smo pošteni. A kad smo pošteni, svaka cast našoj ludosti!

Meša Selimovic

 

Izvodi: Meho

Gospodaru moj, iako si viosko Ti si blizu, iako si blizu Ti si visoko. Ti si Uzvišen iznad svih svojih stvorenja. Ti si svojom rječju u beskrajnom prostranstvu stvorio sedam nebesa, pa su Ti se iz strahopoštovanja odazvala i pokorila Tvojoj zapovijedi. Na njima su Tvoji meleki, koji Te stalno slave i hvale. Ti si na njima postavio svjetiljku u noćnoj tami, a Sunčevo svjetlo po danu. Ti si na njima postavio grom, koji Te slavi i hvali. Tvojom veličnom svjetlo nadvladava tamu. Ti si na njima postavio svjetiljke, pomoću kojih zalutali u tami nalazi put. Slavljen neka si, Gospodaru moj. Stvorio si nebesa i Zemlju učinio zaravnatom, iznad obilnih valova vode. Ti si je učinio pokornom i to se vidi: i njeni neukrotivi dijelovi su Ti ostali pokorni, povinovala se tvom naređenju. Njene vode su poslušne Tvojoj veličini, pa si Ti na njoj nakon mora stvorio rijeke, nakon rijeka potočiće i nakon potočića mnogobrojne izvore, zatim si dao iz nje rijeke, drveće i plodove. Na njoj si stvorio brda i njima je učvrstio na vodi, te su Ti se pokorila i njena brda i stijenje. Slavljen neka si Gospodaru moj! Ko bi mogao svojim svojstvima i osobinama dostići Tvoja svojstva i osobine? Ti tjeraš oblake, oslobađas robove i sudiš prema Istini i Ti si najbolji sudija. Nema boga osim Tebe, slava Tebi! Ti si naredio da od Tebe tražimo oprost za svaki grijeh. Nema boga osim Tebe, slava Tebi! Ti si zaklonio nebesa od ljudi. Nema boga osim Tebe, slava Tebi! Tebe se tvoji pametni robovi boje. Svjedočimo da Ti nisi božanstvo koje smo mi izmislili, niti gospodar na kojeg prestaje sjećanje. Ti nemaš sudruga, pa da se njemu obraćamo a Tebe zapostavimo. Niko Ti nije pomogao kad si nas stvarao, pa ne sumnjamo u Tebe. Svjedočimo da si Ti Jedan, Vječni, da nisi rodio i da nisi rođen, i da Tebi nema ravnog. 

(izvor: Dova Isa a.s.,  Kazivanje o vjerovjesnicima – Ibn Kesir)